PRESUDE AMERIČKOG SUDA: RS I SRBIJA DUŽNE ŽRTVAMA MILIJARDE DOLARA ODŠTETE

Iznos za isplatu nakon presude protiv ratnog zločinca Radovana Karadžića, Republike Srpske i Srbije iz 2000. godine dosegao je gotovo 100 milijardi dolara, što RS može koštati postojanja.

Piše:

Edin Subašić

Nakon što je Radovan Karadžić odustao od pravne borbe, čime je, u pravnom smislu, priznao sve navode iz tužbi, presude su postale pravosnažne, navodi autor EPA

Dok Milorad Dodik i Aleksandar Vučić dižu tenzije uoči posjete srbijanskog predsjednika Washingtonu, Vučić razmatra kako da izbjegne konačni gubitak Kosova, a Dodik mu na dnevni red pokušava ubaciti “slučaj statusa bh. entiteta Republika Srpska”, na drugoj strani aktueliziraju se presude Federalnoga suda u New Yorku, koje bi mogle zabrinuti lidere RS-a i Srbije više nego razgovori u SAD-u.

Presudama suda u New Yorku protiv bivšeg političkog lidera bosanskih Srba i presuđenog ratnog zločinca Radovana Karadžića, RS-a i, indirektno, Srbije iz 2000. godine, žrtvama genocida, terora i zločina dodjeljene su milijarde dolara odštete. Presude su do sada stajale bez riješenog načina izvršenja, ali se taj sudski predmet sada ponovo aktivira ka krajnjem epilogu – naplati odštete od RS-a i Srbije. Ukoliko bh. entitet i Srbija odbiju izvršenje, mogli bi se naći u blokadi finansijskih tokova i prijeti im bankrot, a RS-u i u funkcionalni kolaps kao administrativnom entitetu unutar Bosne i Hercegovine.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

To bi možda bio povod Dodiku za radikaliziranje situacije i bijeg od odgovornosti u novu krizu. S druge strane, vjerovatnije, možda bi to bio uvod u ustavno prekomponiranje Bosne i Hercegovine, o kojem američki zvaničnici u posljednje vrijeme govore, moguće i nevezano za ove presude.

Karadžić je pokušao pobjeći od suda i pravde

“Očigledno je da su bosanskohercegovačkom Ustavu potrebne reforme. Zašto? Zato što bosanskohercegovački građani žele biti dijelom transatlanske zajednice”, rekao je prije nekoliko dana za medije američki ambasador u Sarajevu Eric Nelson. Činjenica je da je važeći Ustav Bosne i Hercegovine prevaziđen, ali kakve to veze može imati s presudama suda okruga New York?

Na okružnom sudu Južnog distrikta New York 1993. godine pokrenuta su dva sudska postupka, na osnovu univerzalne sudske juristikcije poznata pod nazivom Jane Doe v. Radovan Karadzic, No. 93-Civ-0878 (PKL) (S.D.N.Y. ), odštetni zahtjev 4,9 milijardi dolara, i Kadić i ostali protiv Karadžića i ostalih, broj1:93-cv-01163(PKL) (S.D.N.Y), odštetni zahtjev 750 miliona dolara.

Tužbe u ime žrtava sadržavale su sve optužbe za koje je Karadžić pravosnažno osuđen i pred Međunarodnoim sudom za ratne zlčočine počinjene u bivšoj Jugoslaviji, sa sjedištem u Hagu (genocid, ratni zločini i zločini protiv čovječnosti, ubistva, mučenja, okrutno nehumano i ponižavajuće postupanje, silovanja, namjerno nanošenje duševnih boli…), ali su ove tužbe, budući da su pokrenute od konkretnih žrtava, bile usmjerene na traženje materijalne odštete.

Karadžić je angažirao advokate Ramseya Clarka i Lawrencea W. Schillinga, koji su bili u sudnici cijelo vrijeme procesa. Međutim, nakon jula 1996. godine, kada je podignuta optužnica pred Haškim tribunalom, Karadžić je, bojeći se hapšenja, izbjegavao doći na svjedočenje, da bi u decembru 1997. godine i zvanično obavijestio američki sud da neće učestvovati u daljem procesu. Bio je svjestan posljedica tog akta, koje su uslijedile u oktobru 2000. godine, kada je sud u New Yorku presudio u korist žrtava – tužitelja i usvojio sve tužbene zahtjeve.

Suština prijetnje po RS je u tome da je Karadžić tada proglašen odgovoranim za genocid, ratne zločine i zločine protiv čovječnosti kao “državni službenik” (as a state actor),vojni i politički lider, pa tako sankcija zahvata i entitet u čije ime je počinio zločine.

Faksimil presude američkog suda

Ustupljeno Al Jazeeri

Nakon što je Karadžić odustao od pravne borbe, čime je, u pravnom smislu, priznao sve navode iz tužbi, presude su postale pravosnažne.

Strateška izdaja RS!

Tako je RS postao dužnik, koji je oštećenoj strani, odnosno tužiteljima, tada trebao isplatiti više od pet milijardi dolara, sudske i advokatske troškove i zatezne kamate. Na ovaj način upravo prvi predsjednik je doveo RS u bezizlaznu situaciju, što je ravno strateškoj izdaji. Jer, ukupan iznos do danas je dosegao astronomskih gotovo 100 milijardi dolara, što RS može koštati postojanja.

I više od toga. Nakon presude Međunarodnog krivičnog suda (ICC) u Hagu, kojom se i Srbija označava odgovornom za genocid koji je počinila RS / Vojska RS / Radovan Kardžić i ova susjedna država došla je u status saučesnika, pa samim tim i obavezna da namiri štetu koju je Srbija napravila u Bosni i Hercegovini. Posebna otežavajuća okolnost za Srbiju su njeni vlastiti dokumenti kojima postaje nesporno učešće u međunarodnom vojnom sukobu na teritoriji Bosne i Hercergovine.

Iz knjige američkog diplomate i “tvorca” Dejtonskog mirovnog sporazuma Richarda Hoolbroka Završiti rat saznali smo da je Karadžić naknadno pokušao popraviti grešku. Kroz pregovore je od Holbrookea tražio da se presuda poništi, što nikad nije učinjeno. Karadžić je zatim otiša u “višegodišnju ilegalu”, odnosno bijeg, a kasniji haški pravosnažni epilog (doživotna robija) je poznat.

Nastavkom ovih sudskih postupaka danas se bavi američki državljanin bh. porijekla Muradif Pajt, koji je bio učesnik procesa kao zastupnik žrtava. Pajt je nezavisni istraživač za međunarodno, privatno, humanitarno i krivično pravo u procesima s odštetnim zahtjevima. Također je specijalista za priznanje i izvršenje američkih presuda građanskog i ugovornog prava u zemljama Evropske unije i bivše Jugoslavije. O daljim koracima ka izvršenju presude kaže:

‘Izetbegović zna za sve, ali nije reagirao’

“Sada je potrebno da se na jednom od sudova u Evropi izdejstvuje priznavanje presude američkog suda, što je prvi korak. Raditi to u Bosni i Hercegovini je iluziorno, ako znamo kakvi politički odnosi i utjecaji u pravosuđu trenutno ovdje vladaju. Zbog toga je potrebno da se presuda potvrdi na sudu jedne od zemalja Evropske unije. Trenutno smo u potrazi za advokatskom kućom koja bi preuzela taj zadatak.”

Ističe da kompletan posao sada radi pro bono i u korist žrtava, za koje kaže da im treba pomoći, ali da pomoć ne dolazi od države Bosne i Hercegovine, koja ima najveću obavezu da pomogne žrtvama u dobijanju zadovoljštine. Naglašava da se obraćao i Bakiru Izetbegoviću, kao članu Predsjedništva Bosne i Hercegovine, te ostalim članovima iz tadašnjeg saziva ovog tijela (Mladen Ivanić i Dragan Čović), ali…

“Izetbegović zna za sve ovo, opširno sam ga pismeno informirao, ali on nije reagirao. Ne zanima ga. A upravo bi država bila obavezna naći i platiti advokata za ovu fazu procesa. U međuvremenu je propala i revizija presude protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde, a kako vidimo, odgovornost za to je upravo na Izetbegovićevom timu. On je davno i pravovremeno znao da se mora obnoviti aktivna legitimacija našeg [bosanskohercegovačkog] oficira za vezu u Tribunalu i zatajio je to”, rekao je Pajt.

Muradif Pajt: Država ignorira prava žrtava Ustupljeno Al Jazeeri

Nasuprot ignoriranju od “bošnjačke političke elite”, okupljene oko Stranke demokratske akcije (SDA) i Bakira Izetbegovića, Pajt je dobio podršku poznatih pravnih eksperata Francisa Boylea i Geoffreya Nicea i njihovu procjenu realne mogućnosti pozitivnog ishoda procesa. Boyle je bio glavni akter i pravni zastupnik prve tužbe Bosne i Hercegovine protiv tadašnje Savezne Republike Jugoslavije (Srbija i Crna Gora) pred Međunarodnim sudom pravde, sve dok mu, iz nikad objašnjenih razloga, Izetbegović nije otkazao punomoć. Upravo je Boyle akcentiao Izetbegovića kao krivca za propast revizije.
RS bio mogao izgubiti politički subjektivitet

“Nisu radili ništa, dok ja nisam počeo davati intervjue i govoriti da se bliži revizija. Uradio se minimum od onoga što se moglo uraditi, ali bilo je prekasno. Ako sjedite deset godina i ne radite ništa, očekivati je da će sud naći načina da izbjegne takvu tužbu… Izetbegović i svi njegovi savjetnici su bili uključeni u sabotažu”, kazao je Boyle u nedavnom intervjuu.

Nakon što je propala revizija presude, u kojoj bi Srbija eventualno bila označena kao agresor, a time i obavezna da plati ratne reparacije, ove presude njujorškog suda još su značajnije. One sada predstavljaju jedini značajan pravni instrument za pritisak na označene planere i počinioce genocida.

Značaj priznanja presude na nekom sudu u Evropi Pajt objašnjava kao osnovu za naredni korak, kojim bi se RS (i Srbiju) primoralo na izvršenje presude isplatom, ili, ako nema novac i nekretnine van Bosne i Hercegovine (a vjerovatno nema u toj vrijednosti), onda bi se tražio drugi način.

“Verifikacija presude pred nekim evropskim sudom je bitna, jer bi se zatim moglo obavijestiti sve međunarodne i strane finansijske institucije da su RS i Srbija dužni po toj presudi određeni iznos. Time se blokiraju svi njihovi finansijski tokovi, obara se kreditni rejting RS-a i Srbije. Postoji mehanizam da se od ovih mjera izuzme država Bosna i Hercegovina i entitet Federacija Bosne i Hercegovine, tako da se optereti samo RS. U ovoj fazi tužena i osuđena strana bi shvatila da se ne radi o ‘krezavoj presudi’ i da ne mogu samo reći ‘mi nemamo para’, i nikom ništa”, objašnjava Pajt. A šta ako zaista nemaju para?

“U tom slučaju presuda bi se naplatila na drugi način, teritorijom, odnosno gubitkom političkog subjektiviteta u dijelu osuđenog entiteta. U historiji nije neobičan takav postupak. Nakon Prvog svjetskog rata Francuska je ratnu štetu naplatila od Njemačke izuzimanjem Alzasa i Lorene. Italija je štetu Austro-ugarske, odnosno Austrije, naplatila teritorijom Južnog Tirola. Kanada je svojevremeno dug naplatila pripajanjem Labradora i Newfoundlanda… Osim toga, Njemačka je godinama plaćala reparacije za štetu iz Drugog svjetskog rata”, rekao je Pajt.

Kabinet: Predsjednik Vučić nema nadležnost
Nesumnjivo da se u slučaju RS-a i Srbije radi o sasvim drugačijem pravnom, političkom i historijskom kontekstu, ali je zajedničko sa starim slučajevima to da dugovi verificirani sudskim presudama dođu na naplatu bilo kada i na bilo koji mogući način.

Odgovor Vučićevog kabineta

Ustupljeno Al Jazeeri
Kako bi ispitao raspoloženje zvaničnog Beograda za mirno rješenje, Pajt se, u skladu s američkim zakonima, obratio predsjedniku Aleksandru Vučiću, Ministarstvu pravde Srbije i ostalim funkcionerima, objašnjavajući neminovnost (i finansijskog) suočavanja Srbije s odgovornošću, jer…

“Za Srbiju je, pored dovoljnoga broja presuda Haškog tribunala, ključna bila presuda Međunarodnog suda pravde, gdje se navodi da je Srbija odgovorna, jer ‘nije spriječila genocid počinjen u Srebrenici’”, navodi Pajt u obraćanju zvaničnicima Srbije, na šta je dobio tek birokratski odgovor iz Kabineta predsjednika da “predsednik nema nadležnost da postupa po Vašoj molbi.”

Pajt planira pokrenuti tužbe s odštetnim zahtjevima i u korist porodica žrtava Srebrenice i Albanaca sa Kosova, što će dodatno otežati poziciju posebno Srbije. Nema sumnje da će Beograd i Banja Luka nastojati maksimalno ignorirati obaveze iz postojećih presuda, kao i do sada.

Izvor: Al Jazeera

Podijelite ovaj članak

Jeste li ovo pročitali?

Poslanik SNSD-a: “Trebinje je bilo Srbija, Bosna je bila Srbija, sve je ovo Srbija!”

Velikosrpska retorika ne jenjava… U Narodnoj skupštini RS raspravlja se o dugo planiranom aerodromu u …

error: Oo !!