Religis Religis – Savjeti i novosti iz svijeta duhovnosti
U Kur’anu i Sunnetu ne spominju se imena Habil i Kabil, ali su ona u širokoj upotrebi u knjigama povijesti i komentarima (tefsirima) Kur’ana, kao i u svetim knjigama ehlul-kitabija. Za nas je važno porijeklo priče o Habilu i Kabilu i pouke koje se u njoj kriju i nema smetnje da se ova imena koriste zbog njihove poznatosti i raširenosti, niti njihovo korištenje zahtijeva jak šerijatski dokaz, pogotovo što predaje u kojima se spominju prenose Ibn Abbas, Abdullah ibn Amr i drugi.
U Kur’anu se ova priča spominje u pet ajeta iz sure El-Maide i njen kontekst je povezan sa ajetima u kojima se govori o ehlul-kitabijama, što je neke islamske učenjake navelo na pomisao da se ta priča dogodila među Benu Izraelćanima.No, istina je da se ta priča odnosi na direktne potomke, odnosno sinove Ademove, a.s. Na to aludira predaja u kojoj je Muhammed, s.a.v.s., rekao: ”Niko neće biti nepravedno ubijen, a da prvi Ademov sin neće snositi dio tog grijeha, jer je on prvi koji je ubio čovjeka na Zemlji.” (Buharija i Muslim) Dakle, to je bilo prvo ubistvo i prvi zločin nakon što je Adem, a.s., spušten na Zemlju i nakon što je postao namjesnik (halifa) na Zemlji.
Većina predaja govori da se spor između dvojice Ademovih, a.s., sinova, Habila i Kabila, desio u vezi braka sa ljepšom od dvije sestre i to je smisao koji je ostao na snazi među ljudima, Ademovim, a.s., potomcima, do danas, kao što je rekao Ibnul-Semmak: ”Da nije troje ne bi se događale nesreće i ne bi se isukivale sablje: da nije svilenih niti koje su prijatnije i bolje od drugih, da nije ljudskih lica koja su ljepša od drugih i da nije hrane koja je ukusnija od druge.”
Na takav znak primanja žrtve aludira i ajet u kojem se spominje govor Jevreja upućen Allahovom Poslaniku, s.a.v.s.: ”Bog nam je naredio da ne vjerujemo nijednom poslaniku prije nego što prinese žrtvu koju će vatra progutati.” (Ali Imran, 183.)Zatim predaja o Jošui ibn Nunu u kojoj dolazi da je on sa svojim sljedbenicima skupio ratni plijen i onda se pojavila vatra koja ga nije htjela progutati dok nisu u taj plijen vratili zlato koje je bilo uzeto iz plijena. Kada su ga vratili, vatra je progutala sav plijen. (Muslim)
stanovnik u vatri.” (El-Maida, 29.)
Habil je bio pažljiv i gledao je da se zaštiti od svog brata, ali oprez ne mijenja i ne odgađa sudbinu. Kabil ga je našao gdje spava u podnožju brda, pa je uzeo kamen i ubio ga.Ipak se kod Kabila na trenutak pojavilo kolebanje i oklijevanje, jer je želio počiniti zločin koji nikada prije nije vidio, ali je bio svjestan da se to može dogoditi i da on ima mogućnost da to uradi, pa se bio uplašio od toga. Međutim, duša koja je sklona zlu, navela ga je da ubije svoga brata.Izraz ”bratstvo” je podsjećanje na zajedničko porijeklo i veze među ljudima, na poštivanje nepovredivosti i svetosti ljudskog života i ljudskih prava, te upozorenje da se olahko ne prelaze te granice i da se ne upušta u međusobno neprijateljstvo i prolijevanje krvi.
dobročinstvom uzvrati.” (El-Bekara, 178.)
gubitak brata, gubitak njegove porodice, gubitak ljudskosti, sreće na dunjaluku i Ahiretu, te gubitak povijesti i lijepog spomena, jer je Kabil postao loš primjer koji se spominje do Sudnjega dana i simbol zla i kidanja rodbinskih veza.
Odnos između braće i sestara u istoj porodici, mora se temeljiti na ljubavi, uzajamnom prihvatanju, skladu, altruizmu, uzajamnom poštovanju i razumijevanju, čuvanju prava roditelja, toleranciji i praštanju u slučaju pojave problema, koje treba rješavati sa strpljenjem, kompromisom i uzdizanjem iznad sebičnosti.Roditeljska briga, odgoj, ljubav i nježnost, sviju nas obuhvata i nema potrebe za mnogobrojnim i čestim žalbama u smislu: koga su od nas roditelji više voljeli i o kome su se više brinuli.
Sofra oko koje smo se okupljali, kuća koja čuva uspomene na djetinjstvo, zajednički geni, majčino srce pod kojim smo svi ležali, sve to treba da učvrsti i pojača naše bratske veze.Kabil i Habil predstavljaju dva primjera ljudskog ponašanja, pa koji od njih bi volio biti?
