Priča o Musaa alejhi selam, ima brojne lekcije upućene čovječanstvu. Jedan dio te priče vijekovima je intrigirao ljude, a to je razdvajanje Crvenog mora i utapanje Egipćana.
Sve tri monoteističke religije, judaizam, hrišćanstvo i Islam pričaju praktično istu priču, međutim najviše izrazito preciznih detalja i informacija iznosi Kur’an. Iako u svim verzijama priče stoji da je došlo do razdvajanja Crvenog mora, u Kur’anu stoji da se Faraon utopio, a da je njegovo tijelo sačuvano za sva vremena kao pouka:
“Danas ćemo izbaviti samo tijelo tvoje da bi bio poučan primjer onima poslije tebe” – ali mnogi ljudi su ravnodušni prema Našim poukama.ˮ (Kur’an 10:93)
Upravo je ovaj ajet ubjedio najveći broj egiptologa, arheologa koji su intenzivno radili na istraživanju faraonskih dinastija, kao i egiptologa francuza Morisa Bukaja (1920-1998) da je Kur’an nesumnjivo posljednja Allahova objava ljudima, te je Allahovom voljom, prihvatio Islam. On je krajem 80-ih godina prošlog vijeka sproveo brojne eksperimente na Faraonovom mumuficiranom tijelu, i ustanovio da su tragovi soli na njegovom tijelu dovoljan dokaz da se utopio, a da je tijelo ubrzo potom izvučeno iz vode.
Međutim, mučio se dugo s pitanjem zašto je njegovo tijelo, za razliku od drugih mumificiranih tijela starih Egipćana, ostalo netaknuto iako je izvučeno iz mora. Ali, član tima koji je on vodio, šapnuo mu je na uho: „Nema razloga da žurite sa zaključcima, i muslimani tvrde da se ovaj faraon jeste utopio i da je njegovo tijelo ostalo netaknutoˮ. Allah sve može! Isprva je Bukaj odlučno odbijao ovu tvrdnju, dok nije prešao na Islam, kazavši da bi se do takvog otkrića moglo doći samo uz pomoć sofisticiranih, modernih i preciznih kompjutera.
Sve više se čudio i pitao je: „Odakle u Kur’anu takve tvrdnje kada je ova mumija otkrivena tek 1898. prije nešto manje od 200 godina, dok Kur’an datira iz doba prije 14 vijekova?” Osim toga do 1898. niko od ljudi, uključujući i muslimane nije znao da su stari Egipćani mumificirali svoje faraone. Moris Bukaj proveo je čitavu noć pomno posmatrajući faraonovo tijelo i razmišljajući o onome što mu je kolega iz tima kazao da u Kur’anu izričito stoji da je ovo tijelo otkriveno nakon utapanja dok u hrišćanskim Jevanđeljima (po Mateju i Luki) stoji samo da je Faraon progonio Musaa alejhi selam, ne spominjući kako je skončao niti šta je bilo sa njegovim tijelom.
Moris, kao i svaki strastven historičar, nije noćima spavao jer ga je mučilo pitanje “Kako?!” i potom je zatražio jedan primjerak Tore. Međutim, samo se još više našao u čudu. Jer čak ni u Tori ne piše da je faraonovo tijelo izvučeno iz vode i da je ostalo netaknuto usljed procesa balzamovanja i restauracije kojem je podvrgnuto. Kasnije, dok je učestvovao na jednoj ljekarskoj konferenciji u Saudijskoj Arabiji, iznio je svoje otkriće. U tom trenutku jedan od učesnika te konferencije otvorio je Kur’an i pročitao ajet 10:92.
Oduševljen, Bukaj je ustao i naglas izjavio da prihvata Islam.
U svojoj knjizi “Biblija, Kur’an i moderna nauka” {str. 239-241} Moris Bukaj piše: „U junu 1975. visoki zvaničnici Egipta su mi ljubazno dozvolili da ispitam dio faraonovog tijela koje je do tada bilo pokriveno. Takođe su mi dozvolili da fotografišem…Ono što se već moglo zaključiti ovim pregledom jesu duboke usjekline na kostima od kojih su neke mogle biti smrtonosne iako još uvijek nije moguće sa sigurnošću zaključiti da li su neke od njih nanešene prije ili nakon faraonove smrti. Najvjerovatnije se utopio, kako stoji u predanjima u Svetim knjigama, ili je umro usljed nasilnih udaraca neposredno pred utapanje ili zbog obe stvari odjednom.
Veza između ovih usjeklina i propadanja tijela, čiji su izvori gore spomenuti čini pravilno očuvanje faraonove mumije donekle problematičnim, ukoliko se odmah ne počne sa restauracijom. Ovim bi se osiguralo da samo konkretni dokazi, kojima još uvijek raspolažemo, o smrti faraona spomenutog u Knjizi Izlaska i o spašavanju njegovog tijela voljom Božjom, vremenom ne nestanu.
Preporučljivo je da se čovjek uvijek pozabavi očuvanjem relikvija iz svoje historije, ali ovdje imamo nešto što je još vrijednije, ovo je materijalni dokaz, mumificirano tijelo čovjeka koji je poznavao Musaa alejhi selam, koji je odbio njegove pozive da vjeruje u Boga, proganjao ga dok je bježao i usput izgubio život. Njegovi zemni ostaci su voljom Božijom sačuvani kako bi bili upozorenje (znak) ljudima, kao što piše u Časnom Kur’anu. Oni koji među modernim saznanjima traže dokaz autentičnosti svetih knjiga, pronaći će dokaz veličanstvenih ajeta u Kur’anu koji govore o faraonovom tijelu, posjetivši sobu sa kraljevskim mumijama u Muzeju Egipta u Kairu!ˮ
“Biblija, Kur’an i moderna nauka”
Moris Bukaj
Autor Historija Islama
Obrada: Religis