Pitanje: Molio bih vaše mišljenje o 110. i 111. ajetu devete sure Kur’ana, koje neki povezuju sa rušenjem dvaju tornjeva u Njuorku, 11. septembra. Unaprijed zahvaljujem.
Odgovor: Allah dž.š. u suri Et-Tevbe kaže: “107. A oni koji su džamiju sagradili da bi štetu nanijeli i nevjerovanje osnažili i razdor među vjernike unijeli, pripremajući je za onoga koji se protiv Allaha i Njegova Poslanika još prije borio, – sigurno će se zaklinjati: “Mi smo samo najbolje željeli”, – a Allah je svjedok da su oni pravi lažljivci. ” 108. Ti u njoj nemoj nikad molitvu obaviti! Džamija čiji su temelji, već od prvog dana, postavljeni na strahu od Allaha zaista više zaslužuje da u njoj obavaljaš molitvu. U njoj su ljudi koji vole da se često peru, a Allah voli one koji se mnogo čiste. 109.
Da li je bolji onaj koji je temelj zgrade svoje postavio na strahu od Allaha i u želji da mu se umili ili onaj koji je temelj zgrade svoje postavio na rub podlokane obale koja se nagnula, da se zajedno s njim u vatru džehennemsku sruši? A Allah neće ukazati na pravi put narodu koji sam sebi nepravdu čini. 110. Zgrada koju su oni sagradili stalno će unositi nemir u srca njihova, sve dok im srca ne popucaju. A Allah sve zna i mudar je. 111. Allah je od vjernika kupio živote njihove i imetke njihove u zamjenu za džennet koji će im dati a oni će se na Allahovu putu boriti, pa ubijati i ginuti. on im je to zbilja obećao u Tevratu i Indžilu i Kur’anu -, a ko od Allaha dosljednije ispunjava obećanje Svoje? Zato se radujte pogodbi svojoj koju ste s Njim ugovorili, i to je veliki uspjeh. 112. oni se kaju, i Njemu klanjaju, i Njega hvale, i poste, i molitvu obavljaju, i traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju i Allahovih propisa se pridržavaju. A vjernike obraduj!”
Povod objave navedenih ajeta (9:107-110) je bila gradnja džamije od strane medinskih munafika (licemjera), u blizini poznate džamije Quba’, s ciljem da bude uporište njima i Ebu Amiru Er-Rahibu, medinskom kršćaninu iz plemena Hazred.
Radi se o tome da je ovaj čovjek, koji je primio kršćanstvo u predislamskom periodu, imao visok položaj u medinskom plemenu Hazred. Masovnim primanjem Islama u Medini njegov položaj postaje ugrožen i njegova uloga biva marginalna, zbog čega on otvoreno iskazuje neprijateljstvo prema Muhammedu s.a.v.s.. Stoga odlazi u Mekku i nagovara Kurejšije da se dignu protiv muslimana. Nije se zadovoljio samo time nego odlazi i bizantijskom vladaru Herkulu od kojeg dobiva obećanje za pomoć. Ohrabren time Ebu Amir šalje pismo medinskim munaficima prenoseći im Herkulovo obećanje i tražeći od istih da sagrade uporište, preko kojeg će moći da održavaju vezu sa njim i u kojem će on moći boraviti nakon povratka.
Munafici su ideju prihvatili, te počeli sa gradnjom “džamije” koju su završili prije Poslanikovog s.a.v.s. pohoda na Tebuk. Gradnju su opravdali postojanjem potrebe da se nemoćnima obezbjedi u blizini mjesto za namaz u toku hladnih i kišovitih noći. Da bi hinjski i podlo prikrili svoje prljave namjere i totalno legalizirali gradnju “džamije” pozvali su Allahovog Poslanika s.a.v.s. da je posjeti i klanja u njoj, ali ga je Allah dž.š. zaštitio od namaza u istoj, te im je rekao: “Sada idemo na put, a kada se vratimo… ako Bog da.” Međutim, kada se Muhammed s.a.v.s. vraćao u Medinu došao mu je Džibril a.s., obavijestio ga o namjerama munafika i prenio mu objavu od Allaha dž.š.. Zbog toga je Poslanik s.a.v.s. odmah poslao jedan broj ashaba r.a. da sruše tu građevinu prije njegova dolaska u Medinu.
Ova “džamija” je ostala poznata kao “mesdžidu-d-dirar”, tj. “džamija” koja je izgrađena da bi se nanijela šteta Islamu i muslimanima. Dakle, ajeti su svjedok poznatih historijskih događaja koji su se odigrali u doba Poslanika s.a.v.s. i upućuju na teške posljedice licemjerstva, ali i na vrijednost dijela koja počivaju na iskrenim namjerama i bogobojaznosti.
U ajetima nema ništa što bi upućivalo na nedavne događaje u SAD-u, jer se ajeti kao što vidimo bave temom licemjera i iskrenih vjernika, a ne nevjernika. Što se tiče 111. i 112. ajeta on je objavljen po pitanju vrijednosti džihada na Allahovom putu i finansiranja istoga u ime Allaha dž.?.. A Allah dž.š. najbolje zna!