Postoje dvije vrste poznavanja Kur’ana:
– Beskorisno, ashabi se nikada nisu s njim zamarali
– Korisno, ashabi su proveli cijele svoje živote stičući ga.
Prvi tip uključuje ono na čemu učenici u halkama učenja Kur’ana i na takmičenjima gube vrijeme, naprimjer koliko riječi ima u Kur’anu, koliko slova, koja riječ je u sredini Kur’ana, u kojem ajetu se četiri puta nalazi riječ Allah, itd.
Tu također spada i koliko puta se spominje riječ ‘muškarac’, ‘žena’, ‘dan’, ‘noć’, itd. kako bi došli to nekog takozvanog ‘brojčanog čuda’. Većina, ako ne i sva, njihova ‘čuda’ počivaju na selektivnim podacima i krivotvorenim brojkama kako bi se postigli željeni rezultati.
Drugi tip- korisno znanje- obuhvata značenje ajeta, koje pouke iz njega možemo naučiti i kako možemo svoje živote živjeti po njemu.
Ashabi su razgovarali o tome koji ajet u Kur’anu im je izazvao najviše straha ili im je ulio najviše nade, a ne dunjalučka pitanja koliko puta je neka riječ spomenuta.
IslamBosna.ba