Svega se ima, al’ nije k’o prije, slabo se kahva sa merakom pije…

Dok su bile one stare,
šeperuše kuće.
U svakoj je bilo sira
i pogače vruće.

Svaka kuća imala je,
svako veče sijela.
Iskupe se rođaci i porodica cijela.
Pripreme se kolači i kahva se pije
bilo je veselo i svako se smije.

Bilo je tad u svakoj kaci žita
žito se samelje, napravi se pita.
Ništa nije bilo ljepše,
ko za sofru sjesti.
Kad se pita vruća stavi,
odmah vruću jesti.

Kad pogledaš iz dvorišta
s krovova se puši.
Svaka kuća imala je i meso
da suši.
Nema više ni plotova,
a ni letvi starih.
Iz dvorišta su nestali svi hambari.
Ne čuju se ni pjetlovi
u rane sate.

Niti se čuju da krilima mlate.
Svako jutro postaje sve tiše.
Skoro pjetlova da i nema više.
Izgubi se brzo, onaj merak stari
da li ovaj brzi život, mnoga društva kvari?

Svega se ima, al’ nije k’o prije
slabo se kahva sa merakom pije.
Vrijeme leti, prolaze minute,
jedni se okreću a drugi ćute.

Kerić Nesad