Kurban-bajram je jedan od dva najveća muslimanska mubarek- dana. Na taj dan završavaju se obredi hadždža i svaki imućni musliman kolje kurbana. Jedan godišnji ciklus se završava, a počinje drugi, novi.
Zašto koljemo kurban? U čemu je svrha ovog vadžiba – propisa koji je stepenicu niže od farza po svojoj obaveznosti? O tome čitajte u našem bajramskom poklonu za Vas – prijevodu i tumačenju sure el-Kevser (Inna e’atajna…) u kojoj je istaknut taj vadžib.
Time vam, draga braćo i sestre, čestitamo ovaj dan:
BAJRAM ŠERIF MUBAREK OLSUN
moleći našeg Stvoritelja –Uzdržavatelja, Allaha, dželle šanuhu, da u ovim teškim iskušenjima našim kurbanima i sadakama iskupi naše živote – kao što je Ibrahimovim, a.s., kurbanom iskpuio život mladog Ismaila, a.s., i podari nam berićeta, zdravlja, veselja i uspjeha u narednoj godini –kao što je podario i Ibrahimu i Ismailu, a.s.
Mi smo tebi, (Muhammede), zaista, dali rijeku Kevser u Džennetu (i svako dobro) (1),
pa zato: neka ti je stalno na umu Stvoritelj i Uzdržavatelj tvoj (2) i (samo) Njemu predan budi cijelim svojim bićem (3)!
A onaj koji tebe mrzi (4)– on je bijednik, bez ikakvog lijepog spomena i traga (5).
[1] Muslim prenosi od Enesa ibn Malika: – Jednog popodneva, kad smo se odmorili sa Resulullahovom, s.a.v.s., on se rasanio pa podigao glavu uza smiješak. Mi ga upitasmo: Šta te je to nasmijalo, Božiji Poslaniče? – našto nam on odgovori:Upravo mi je objavljena jedna sura – pa je potegnuo Bismillu i proučio Inna e’atajnake’l-Kevther (do kraja) i upitao: Znate li vi šta je to Kevther? – Mi rekosmo: Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju.
– On zatim nastavi: To je rijeka koju mi je moj Gospodar, dželle šanuhu, obećao! Jedno obilno dobro! To je Vrelo sa koga će se napajati moj Ummet; njegovo je dno puna zvijezda, pa kad se iz tog Ummeta izdvoji jedan Božiji rob, ja ću reći: Jarabbi, on je iz moga Ummeta, a Allah će reći:-Ti ne znaš šta se poslije tebe dešavalo. – Ibn Umer, ibn Abbas, hazreti Aiša, Mudžahid i dr. kažu da je ovdje riječ o džennetskoj rijeci koja je obećana Resulullahu, s.a.v.s., i njegovom Ummetu, ali Seid ibn Džubejr, Ikrime i dr. proširuju značenje ovog pojma pa kažu da se njime, osim te rijeke, označava vjerovjesništvo kao najveće dobro i sve što ide s tim: Kur’an, islam, ma’rifet, hikmet, kao i brojni ashabi i sljedbenici. [2]
Fe salli li Rabbike ( dosl. neka si u stalnoj duhovnoj vezi ( od vesale – povezati) sa svojim Stvoriteljem) najprije označava obavljanje propisanih namaza (ibn Abbas i dr.), ali je očito da se ovdje podrazumijeva stalna povezanost u mislima i u srcu sa Allahom, dž.š., tokom svakodnevnog života, u svim postupcima i aktivnostima. [3] Ve-nhar (od gl. nehare, dosl. staviti desnu preko lijeve ruke u namazu;uspraviti se sa ruku’a tokom namaza; okrenuti se tijelom prema Kjabi) u najširem smislu označava potpuno, duhovno i tjelesno okretanje prema Kibli, odn. prema svome Stvoritelju, u svim osjećajima, mislima i aktivnostima. Klanje kurbana za Hadžilanski bajram – kao i u svim drugim prilikama- simbolički je čin takvog okretanja prema Allahu, dž.š. [4] Šāni’ (dosl. onaj koji mrzi) označava el-‘Asa ibn Va’ila, ali i svakoga ko otvoreno ili prikriveno mrzi poslanika Muhammeda, s.a.v.s. [5] Ebter – dosl. odsječen, ostavljen bez Allahove milosti i pomoći.
Gospodaru naš, mi se – tokom cijele godine, i danas, na Kurban-bajram, koljući i djeleći svoje krubane, okrenuti prema Kibli u Mekki – okrećemo samo Tebi i samo od Tebe pomoći tražimo; neka je salavat-i selam na Tvoga posljednjeg poslanika, našeg prvaka, Muhammeda, na njegovu časnu porodicu i na sve njegove ashabe.