„La Ilahe Illallah: Teško Arapima od zla koje im nadolazi!

U pričama o Allahovim poslanicima se nalaze brojne pouke za one koji se poukama znaju koristiti. Allah dž.š., kaže: „U pričama o poslanicima je velika pouka za one koji su razumom obdareni; nisu to priče izmišljene!“ (Jusuf, 111.)

Pouka koja se može polučiti iz događaja poslanika Saliha a.s., i njegovog naroda Semuda, kojim je prostakluk i nemoral zavladao, i koji su sve stvari svojim strastima regulisali – koji god se narod predadne onome čemu su se ti pokvareni prostaci bili predali skončaće isto kao što su i oni skončali!Određena pokvarena skupina ljudi je isplanirala ubistvo deve a potom i ubistvo Saliha a.s., ali sprovedoše samo pola svoga plana. Ostala zajednica se nakon toga zločina nije pomakla ni naprijed ni nazad. To je bilo negativno društvo, čiju je politiku i interese vodila mala skupina pokvarenih ljudi, dok je većina davala prećutnu saglasnost!

Negativitet nije opravdanje jednog društva! Društvo i zajednica moraju da imaju vodeću ulogu u anuliranju pokvarenjaka i zulumćara i moraju ih oneomogućiti da zbore u ime te zajednice ili u ime tog naroda, ili pak da se pitaju za njihove vitalne interese. Kada društvo odustane od ove uloge – nemoj nikoga poslije toga da kori do samoga sebe onda kada nastupi opšta kazna i opšta patnja, poput one koja je zahvatila narod Semuda! Da! Pokvarenjaka iz naroda Semud je bilo samo devet, a onaj koji je izvršio zločin je bio samo jedan, ali, narod je bio taj koji se pravio da ništa ne primjećuje kod onih nasilnika, ostavljajući ih da se igraju i slade ali i da bitno utiču na tok i slijed i samu budućnost istog naroda! Ti kriminalci nisu navukli kaznu samo na sebe! Kazna je bila opšta, i zahvatila je kako direktne učesnike tako i one indirektne koji su imali negativni stav. Spasio se samo onaj koji se ukrcao na lađu koju je spravio Salih a.s.!Stoga, u šeri’atskom naređivanju dobra i odvraćanju od zla, je pohranjena bezbjednost jednog društva. Od Zejnebe bint Džahš r.a., se bilježi da joj je jedne prilike Allahov Poslanik s.a.w.s., unišao, sav u strahu, drhćeći, izgovarajući: „La Ilahe Illallah; teško arapima od zla koji nadolazi! Danas se prolaz Je’džudža i Me’džudža otvorio za ovoliko, pa napravi sa palcem i kažiprstom krug. Zejneb bint Džahš r.a., reče: O, Allahov Poslaniče, zar ćemo stradati, dok se među nama nalaze dobri!? Reče: Da, onda kada ogavština uzme maha!“ (Muttefekun ‘alejh)

Kod Ebu Davuda rhm., stoji da je Ebu Bekr r.a., nakon što je iznio svoju hvalu i pohvalu na Allaha dž.š., rekao: O ljudi, vi učite i čitate ovaj ajet, ali ga stavljate tamo gdje mu nije mjesto: „Čuvajte se i pazite, neće vam škoditi onaj koji je zalutao ako ste se vi uputili!“ (el-Ma’ida, 105.) Čuli smo Allahovog Poslanika s.a.w.s., kako govori: „Kada ljudi vide nekog zulumćara i ne spriječe ga u tom poslu i ne dohvate ga za ruku, Allahova kazna ih može sve zahvatiti!“ ‘Amr b. Hušejm r.a., kaže: I ja sam čuo Allahova Poslanika s.a.w.s., kako kaže: „Nema tog naroda u kojemu se čine grijesi, i budu u stanju da to promijene pa ga ne promijene – Allah dž.š., će ih sve kaznom obuhvatiti!“ (Sahih. Sunen Ebu Davud, br.4338.)

Abdullah b. Mes’ud r.a., kaže da je Poslanik s.a.w.s., rekao: „Prvi naks i prva manjkavost koja se pojavila kod benu-israelćana je bila ta da kada bi se neki dobar čovjek susreo s drugim koji bi radio nešto što nije dozvoljeno – on bi mu rekao: „Boj se Allaha, i prođi se toga što radiš“ – da bi ga zatim sjutra sreo, i ono ga ne bi ometalo od toga da on jede i pije i sjedi s njime. Kada su počeli tako da se ponašaju, Allah dž.š., im je srca međusobno suprostavio, a zatim je proučio: „Jezikom Davuda i Isaa, sina Merjemina, prokleti su oni od sinova Israilovih koji nisu vjerovali – zato što su se bunili i uvijek granice zla prelazili: & jedni druge nisu odvraćali od griješnih postupaka koje su radili; ružno li je zaista to kako su postupali! & Ti vidiš mnoge od njih kako s mnogobošcima prijateljuju. Ružno li je zaista ono što sami sebi pripremaju: da se Allah na njih rasrdi i da u patnji vječno ostanu. & A da oni vjeruju u Allaha i vjerovjesnika i u ono što se Njemu objavljuje, oni s njima ne bi prijateljevali, ali, mnogi od njih su nevjernici.“ (el-Ma’ida, 78-81.) – a potom reče: „Nipošto! Tako mi Allaha, morate naređivati dobro i odvraćati od zla i dohvaćat za ruku zalima i nasilnika silom ga primoljavajući na hakk i na istinu, ili će Allah dž.š., vaša srca okrenuti jedna protivu drugih, i prokleti vas kao što je i njih prokleo!“ (Sunen Ebu Davud, br.4336. Musned Ebu Ja’ala, br. 5035.. Hadis je da’if, ali je dokaz i pouka u citiranom ajetu!)

Dakle, samo društvo ima veliku ulogu u popravljanju svoje zajednice, i kad god se te svoje uloge ne prihvati na pravi način – samo društvo će stradati zbog postupaka pojedinaca iz njegovih redova!
Društvo će se tada smatrati saučesnikom u zločinu zbog toga što se nije ispriječilo između zločinca i žrtve. Društvo mora da poduzme sve neophodne korake i da preuzme u svoje ruke sva neophodna sredstva kojima bi otklonili nemoral i ogavštine iz svoje avlije, jer će u suprotnom propasti kada ogavštine i nemoral uzmu maha!
Prijevod: Sead ef. Jasavić, prof.fikha

Podijelite ovaj članak

Jeste li ovo pročitali?

“Skrivao sam se od ustaške vlasti jer nisam želio da se borim za ustaše”

”Maturirao sam 1943.godine, tako da sam dvije naredne godine se skrivao od ustaške vlasti da …

error: Oo !!