Bivši premijer Britanije Tony Blair je oženjen njenom sestrom, a ona je prihvatila islam. Lauren Booth – ako budem muslimanka uvijek ću biti čedna

Lauren Booth je britanka koja potiče iz ugledne porodice. Bivši premijer Britanije Tony Blair je oženjen njenom sestrom. Lauren je prihvatila islam 2010. godine. Ovo je njena priča:

Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu, moje ime je Lauren Booth. Ja sam novinarka i borac za ljudska prava. Blagoslovljena sam sa dvije kćerke. Razvedena sam od njihovog oca prije islama, a sada, hvala Allahu, udata sam za muslimana. Od pete godine voljela sam da se molim, da se obraćam Bogu. Znala sam u svome srcu da je samo jedan Bog. Ne tri ili dva u jednome. Ali s vremenom kako odrastate na zapadu, kako da održite tu vezu u svome srcu?

Tamo (u okupiranim zemljama) upoznala sam ljude koji žive u siromaštvu, koji su živjeli pod okupacijom. Tamo sam upoznala majke čija su djeca bila hendikepirana, mrtva ili pritvorena, ali ja tamo nisam vidjela beznađe. Upoznala sam ljude pune nade, tople ljude i ljude koji su imali više sreće u sebi nego što sam ja imala. Stvar koju sam primjetila u svakoj kući je bila „knjiga“. Knjiga je uvijek bila tu. Kur’an je uvijek bio na posebnom mjestu. Oni bi govorili: „Vidi, naša knjiga nam pojašnjava kako da se ponašamo.“ Tako da sam počela vjerovati da je ova knjiga bila vodič da se postane dobra osoba. A znala sam da ja nisam bila dobra osoba u tom vremenu.

Otvorila sam je (Kur’an) misleći u sebi: „Hajde da vidimo.“ Onda sam pročitala:m„Eto, tako Gospodar tvoj kažnjava kad kažnjava sela i gradove koji su nasilje činili. Kažnjavanje Njegovo je zaista bolno i strašno.“ (Prijevod značenja Hūd, 102)

Uh, bila sam uplašena. Kao da mi je svaka stranica govorila da sam griješnica i da idem u Vatru, i da je Bog ljut na mene.

Kada sam počela putovati na Bliski Istok, kao nemuslimanka i kao reporter i novinar, počela sam biti dirnuta sa jasnim izražajem lijepih manira. Drugi puta kada sam posjetila Zapadnu obalu (Palestina) bila sam u Ramallahi i nisam imala kaput, a bilo je hladno. Neka starica je došla i govorila: „Jalla! Jalla! Imši! Imši! (Hajde, kreni!)“ Povukla me je u njenu kuću, nisam mogla vjerovati. To je ona ljubaznost koju možemo dati jedni drugima, a i trebali bi, kada praktikujemo ono što se nalazi u Kur’anu.

(Govori o drugom događaju): Pokucala sam na vrata, a majka je otvorila ovako: „Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu, tefaddal (Neka je mir na tebe, Božija milost i blagoslov, izvoli).“ Bila je tako puna svjetla, njene oči su sijale, otvorila mi je vrata kao da ulazim u Tadž Mahal, kao da je živjela na najljepšem mjestu na svijetu. A kada sam ušla u njenu kuću, šta je bilo u njoj? Ništa, prazna, sami zidovi, pod, plafon i jedan tepih. Iftar (prekid posta) pripremljen za deset osoba je bio na podu… A šta je za iftar? Jedan plastični tanjir Humusa (vrsta hrane), jedan plastični tanjir hljeba i jedan plastični tanjir salate.

Kako sam sjedala dole, govorila sam sebi: „Ne, ne, ne, tako mi Boga.“ Pokušala sam da ne jedem hranu te žene, ali je ona nastavila da mi je daje. Rekla je: „Ti si naš gost.“ Meni je dala puno, a ona nije ništa ni uzela i onda sam se naljutila. Naljutila sam se na islam. Naljutila sam se na knjigu koja naređuje gladnim ljudima da gladuju trideset dana. Naljutila sam se na Kur’an koji kaže ovoj ženi da ne pije vodu iako je ta njena voda uvijek prljava. Tako da sam rekla majci: „Zašto postiš ramazan? Zašto, koja je svrha?“ Ona mi je odgovorila: „Postim ramazan da bi se sjetila siromašnih.“

Allah je najveći! Ova majka koja nema ništa na ovom svijetu, ništa, i koja najvjerovatnije neće ni imati ništa u svome životu… ona je spuštala sebe do onih ljudi koji imaju manje. Šta je ovo? Ova žena koja zna samo za patnju je praznila svoj stomak da bi zahvalila Bogu. Da bi zahvalila na praznome stomaku, šta je ovo? U tome trenutku sam pomislila: Ako je ovo islam, onda hoću da budem muslimanka.

Da spoznate veličinu svoje svrhe zašto ste rođeni, zašto postojite, šta trebate raditi svaki dan…

U to vrijeme, moja djeca su imala deset i osam godina. Rekla sam im: „Vaša mama hoće da postane muslimanka. Šta vi mislite?“ Oni su rekli: „Imamo tri pitanja. Prvo pitanje: Kada budeš muslimanka hoćeš li i dalje biti naša mama?“ Ja sam odgovorila: „Naravno, mislim da ću biti i bolja mama.“Drugo pitanje je: „Kada budeš muslimanka da li ćeš i dalje piti alkohol?“ Rekla sam: „Nikada više neću piti alkohol.“ Onda su rekli: „Da li ćeš se i dalje oskudno odijevati?“ Rekla sam: „Zašto me to pitate?“ Onda je moja kćerka, Holi, rekla: „Zato jer uvijek otkrivaš svoj vrat i prsa, i mi to mrzimo. Želimo da prestaneš sa time.“ Rekla sam: „Vidi, ako budem muslimanka uvijek ću biti čedna.“ Pa su oni rekli: „Mi volimo islam!“

Preveo: Redžo Muratović