Kakav emanet je prihvatio čovjek, a „odbili“ nebesa i zemlja?

Piše: dr. Muhamed ibn Salih el-Munedžid / Preveo i prilagodio: mr. Semir Imamović

Uzvišeni kaže: „Mi smo nebesima, Zemlji i planinama ponudili emanet, pa su se ustegli i pobojali da ga ponesu, ali ga je preuzeo čovjek – a on je, zaista, prema sebi nepravedan i lahkomislen – da bi Allah licemjere i licemjerke, i mnogobošce i mnogoboškinje kaznio, a vjernicima i vjernicama oprostio. A Allah prašta i samilostan je.“

(El-Ahzab, 72) Allah, dželle šanuhu, ponudio je nebesima, Zemlji i brdima Svoje farzove/dužnosti i hudud/granice: ako ih budu izvršavali i poštovali, bit će nagrađeni, a ako ih ne budu izvršavali i budu ih kršili, bit će kažnjeni, i oni su to odbili iz straha da ih neće moći dostojno nositi, a prihvatio ih je čovjek, a on je, zaista, prema sebi nepravedan i lahkomislen. Rekao je Vahidi: „Emanet u ovom ajetu, prema jednoglasnom mišljenju komentatora Kur’ana, označava farzove – obavezna djela, za čije izvršenje se veže nagrada a neizvršenje kazna.“ (Et-Tefsirul-besit, 18/302.)

Rekao je šejh Sa’di: „U ovom ajetu Allah, dželle šanuhu, ističe važnost emaneta, koji se ogleda u izvršavanju naredbi i ostavljanju zabrana, u tajnosti i javnosti, i obavještava nas da je On, Uzvišeni, ovaj emanet ponudio nebesima, zemlji i brdima, na dobrovoljnoj a ne obavezujućoj osnovi: da će, ukoliko ga izvrše na propisan način, biti nagrađeni, a ukoliko ga ne izvrše i zapostave, biti kažnjeni.“ „…pa su se ustegli i pobojali da ga ponesu…“ tj. iz straha da ga neće moći dostojno nositi, a ne iz nepokornosti ili zbog toga što nisu željeli Njegovu nagradu. Nakon što su nebesa, Zemlja i brda odbila ponijeti taj emanet, iz navedenog razloga, Allah, dželle šanuhu, ga je ponudio čovjeku, pod istim uvjetom, i on ga je prihvatio, a bio je lahkomislen i prema sebi nepravedan.

Prihvatio je veliku odgovornost i ponio ogroman teret. Ljudi se, u odnosu prema „Ademovom“ emanetu,mogu podijeliti u tri skupine: prva skupina su licemjeri/munafici koji su ga prihvatili formalno a ne i suštinski; druga skupina su mušrici koji ga nisu prihvatili ni formalno ni suštinski i treća skupina su vjernici koji su ga prihvatili i formalno i suštinski.

Sve tri skupine, i njihova nagrada/kazna spomenute su u narednom ajetu: „da bi Allah licemjere i licemjerke, i mnogobošce i mnogoboškinje kaznio, a vjernicima i vjernicama oprostio. A Allah prašta i samilostan je.“ (El-Ahzab, 73) Hvala Allahu, Koji je ovaj ajet završio sa dva Svoja imena – El-Gafur i Er-Rahim – koja upućuju na potpunost Njegovog oprosta, širinu Njegove milosti i općenitost Njegove plemenitosti i darežljivosti, iako većina ljudi, zbog licemjerstva i idolatrije, ne zaslužuje Njegov oprost i milost.“ (Tefsirs-Sa’di, 674.)

Rekao je šejh Ibn Usejmin: „Emanet podrazumijeva svaku šerijatsku obavezu, bila ona obredoslovnog ili svjetovnog karaktera, jer mu je ona data „na čuvanje“ i dužan ju je izvršavati. Prema tome, namaz je emanet, zekat je emanet, post je emanet, hadž je emanet, borba/zalaganje/žrtvovanje na Božijem putu je emanet, dobročinstvo prema roditeljima je emanet, poštivanje ugovora i izvršavanje preuzetih obaveza je emanet, i sve druge vjerske dužnosti su emanet.“ (Fetava nurun aled-derbi, 5/2)

Riječi Uzvišenog: „…ali ga je preuzeo čovjek…“, tj. preuzeo ga je Adem, kao šta navodi Taberi od Ibn Abbasa, sa vjerodostojnim lancem prenosilaca, da je rekao: „Ponuđen je Ademu i rečeno mu je: prihvati ovaj emenet i sve što on sadrži; ako Mi budeš pokoran, oprostit ću ti, a ako budeš nepokoran, kaznit ću te, i on je rekao: „Prihvatam.“ Nije prošlo, ni koliko je između ikindije i akšama, a već je počinio grijeh.“ (Tefsirut-Taberi, 19/196–200., Tefsiru ibn Kesir, 6/488., Tefsirul-Kurtubi, 14/257.) Dakle, ajet ne znači da je Allah, dželle šanuhu, ponudio ovaj emanet svakom od nas ponaosob, prije nego smo stvoreni i prije nego smo došli na ovaj svijet, i da smo ga mi prihvatili, a zatim, pošto smo stvoreni, zaboravili i odbacili. To je neispravno i netačno tumačenje emaneta, iz sljedećih razloga:

1. nepostojanje dokaza koji to potvrđuje;

2. pojam „insan“ odnosi se na oca čovječanstva, Adema, alejhi selam, kao što se prenosi od Ibn Abbasa i drugih komentatora Kur’ana. Nije svakom čovjeku izravno ponuđen emanet i on ga prihvatio, nego je ponuđen njihovom praocu Ademu, alejhi selam, a njegovi potomci su ga primili posredno, preko njega;

3. Ademov izbor (prihvatanje emaneta), u suštini, je počast od Allaha i nadahnuće Adema i njegovog potomstva, jer prihvatanje/nošenje emaneta i izvršavanje djela kojima se iskazuje pokornost Allahu, kao što su namaz, post, zekat i drugi vidovi dobročinstva je čisto Allahovo dobro, nadahnuće i plemenitost prema čovjeku, a ne loša sreća i izbor.

Neki kažu da je Allahova ponuda nebesima, zemlji i brdima imala dobrovoljni, a čovjeku obavezujući karakter. (Tefsirul-Kurtubi, 14/255.)

Rekao je Ibn Ašur: „Rečenica „…a on je, zaista, prema sebi nepravedan i lahkomislen…“ nije uzročna, tj. ne znači da su čovjekovo neznanje i lahkomislenost bili uzrok prihvatanja emaneta, jer se ono nije desilo svojevoljno, nego po Božijoj naredbi/odredbi. Njeno ispravno značenje je da čovjek nije ispoštovao preuzetu obavezu, dijelom svjesno/namjerno, zbog čega mu je dato svojstvo „nepravednosti“, a djelom iz nemara i neodgovornosti, zbog čega mu je dato svojstvo „lahkomislenosti“, a i jedno i drugo svojstvo iskazano je paradigmom „fe‘ūl“, koja se koristi za preuveličavanje/pojačanje osnovnog značenja nekog pojma.

„Zalum“ (mnogo nepravedan) je preuveličani/pojačani pridjevski oblik imenice „zulm“ (nepravda), a „džehul“ (mnogo lahkomislen) je preuveličani/pojačani pridjevski oblik imenice „džehl“ (neznanje, lahkomislenost). „Zulm“ je povreda tuđeg prava, u ovom slučaju povreda Božijeg prava na izvršenje/ispunjenje Njegovog emaneta, na koji se čovjek obavezao, a „džehl“ je nepoznavanje onoga što je obaveza poznavati, u ovom slučaju nepoznavanje suštine emaneta koji je preuzeo. (…) Moguće je da se ovdje misli da je čovjek po svojoj prirodi nepravedan i lahkomislen, i da je izložen nepravdi i neznanju, od kojih se može odbraniti samo vjero i moralom. Od čovjekovog neznanja i lahkomislenosti je da su mnogi ljudi zapostavili emenet koji je preuzeo Adem.“ (Et-Tahriru vet-Tenvir, 22/129.)

Izvor: saff.ba

Podijelite ovaj članak

Jeste li ovo pročitali?

„Dabogda ti dočekao svoga sina koji je pohađao madresu, pa isto ovo doživio!“

Još prije nekoliko decenija sarajevsku je medresu pohađao jedan zanimljiv učenik. Splet okolnosti i nezdravo …

error: Oo !!