Religis Religis – Savjeti i novosti iz svijeta duhovnosti
Muhadisi „produžavanje života“ objašnjavaju kao povećanje bereketa u životu
Iz časnih hadisa saznajemo da djela poput sadake, lijepog ponašanja, lijepog odnosa sa komšijama i održavanja rodbinskih veza, produžuju život.
Izbjegavanje posjete rodbini i smatranje održavanja veze s njima gubljenjem vremena, a s druge strane trčanje za beskrajinim dunjalučkim poslovima, ukazuje na jednu posebnu bolest savremenog čovjeka.
Uzvišeni Allah u 56. ajetu sure Darijat kaže: „Džine i ljude sam stvorio samo zato da Mi ibadet čine.“ iz čega proizilazi da je blagodat vremena – koja nam je data samo da bismo robovali Allahu – moguće ispravno iskoristiti samo ukoliko je koristimo ispunjavajući obavezu tog robovanja.
Naravno da dio vremena moramo trošiti i na dunjalučke poslove, međutim, ako jelo, piće, stjecanje opskrbe, odmaranje i druge radnje koje treba da služe u svrhu robovanja, upražnjavamo pretjerano, na način koji otvara put zanemarivanju cilja stvaranja, onda je to upropaštavanje i gubljenje vremena.
Dakle, musliman će svoje vrijeme vrijednovati na najbolji mogući način, samo ukoliko u svakom trenutku na najljepši način bude izvršavao svoje obaveze sebe kao božijeg roba.
Činjenjem djela čiji sevapi prevazilaze obim vremena u kojem su učinjena povećava se bereket u vremenu. Jedan od hadisa koji o tome govore glasi: „Ko klanja jacija-namaz u džematu, kao da je pola noći proveo u namazu. Ko klanja u džematu jaciju i sabah, kao da je cijelu noć proveo u namazu.
Pročitajte još: Saburom se sačuvajmo lomljena tuđih srca
Koliko god strpljenje bila velika blagodat i nagrada, u istoj mjeri je nestrpljivost loša i ponižavajuća osobina.Nestrpljiv i na najmanju poteškoću reaguje potpuno neumjesno. Na taj način dovodi u tešku situaciju i sebe i one oko sebe.
Takvi se, u ovom savremenom životu stalnih poteškoća, u svakoj prilici žale i jadikuju. A često je većina onih koji ih nastoje utješiti, u još većim nevoljama od njih samih, ali oni čuvaju svoju smirenost strpljenjem i izdržljivošću.Vjernik koji ne posjeduje strpljenje, ne može se sačuvati od lomljenja tuđih srca, a to je propast.
Vjernik nije osoba koja lomi srca, već osoba koja ih raduje. Nepokazivanje strpljenja u trenucima teškoće, te vrijeđanje ljudi i lomljenje njihovih srca, nije ponašanje u skladu sa naredbama Uzvišenog Gospodara, niti ima veze sa lijepim ahlakom našeg Poslanika, s.a.v.s.U trenutku nevolje i poteškoće, nefs zapomaže a prokleti šejtan šapuće mnoge vesvese.
Šapuće nam kako nismo zaslužili nevolje i poteškoće u koje smo zapali i trudi se da nas navede na neporkornost. Međutim, kada razmislimo o životu našeg Poslanika, s.a.v.s., odmah shvatamo koliko su takve misli neumjesne, jer je najodabraniji Allahov rob tokom svog života bio izložen mnogim nevoljama, problemima i tegobama.I jedan ajet za kraj:
„O robovi Moji koji vjerujete, bojte se Gospodara svoga! One koji na ovom svijetu dobra djela budu činili čeka nagrada, a Allahova zemlja je prostrana, samo oni koji budu strpljivi biće bez računa nagrađeni.“ (Zumer, 10)
