Kako obradovati umrlog tokom učenja talkina? Vrijednost ostajanja rodbine nad kaburom umrlog

“Kada neko od vas umre i kada ga zagrnete zemljom, neka jedan od vas stane ponad njegove glave i neka rekne: ‘O ti, sine te i te !’, jer on doista čuje, samo što nije u stanju odgovoriti

Pouzdano se zna da je ‘Amr ibn Dinar rekao: “Svaka
umrla osoba zna šta se dešava u njegovoj porodici nakon njezine smrti. Oni ga gasule i umotavaju u ćefine a on ih posmatra, gleda u nj ih!”

Također se pouzdano zna da je Mudžahid rekao: “Čovjek
se, doista, u svome kaburu veseli ispravnosti svoga djeteta
koje je ostalo iza njega!”

Na ovo takoder upućuje i praksa ljudi od najstarijih
vremena pa sve do danas – naime, da umrlome uče ‘talqin’
nad njegovim kaburom. Da on to, dakle, ne čuje i da nema
koristi od toga, ‘talqin’ ne bi imao nikakva smisla i bio bi
apsurdan.

Kad je imam Ahmed upitan o ‘talqinu’, on se pohvalno
izarazio o nj emu, a kao argument za to naveo je činjenicu da
je on općeusvojena praksa kod muslimana.

U vezi s ‘talqinom’ prenosi se i jedan slabi (da ‘if) had is
koj i bilježi Taberani u svom Mu’džemu, a koji se navodi od
Ebu Umame. Tu stoji da je Božiji Poslanik, s.a.w.s., rekao:
” Kada neko od vas umre i kada ga zagrnete zemljom, neka
jedan od vas stane ponad njegove glave i neka rekne: ‘O ti,
sine te i te !’, jer on doista čuje, samo što nije u stanju
odgovoriti, a zatim neka to isto ponovi i drugi put – umrli se
tada uspravlja u sj edeći položaj – i neka opet ponovi: ‘0, sine
te i te !’ Umrli tad rekne: – Uputi nas, Bog ti se smilovao! – no,
vi ne čujete.

‘Sjeti se onoga s čime si napustio ovaj svijet!’,
neka rekne onaj . ‘To je šehadet da nema drugog boga osim
Allaha i da je Muhammed Njegov poslanik; da si zadovoljan
sa Allahom kao Gospodarom, sa islamom kao svojom
vjerom, sa Muhammedom kao poslanikom i s Kur’anom kao
svojim vodičem!’ Tako Allah i Njegov Poslanik njemu budu
naj jači argument pred njima dvojicom!

Neko je upitao: ‘Božiji Poslaniče, šta ako se ne zna ko
mu je mati?!’ ‘Pozvaće se na nj egovu pramajku Havu! ‘,
odgovorio je Poslanik”.

Premda vj erodostoj nost ovog hadisa nij e potvrđena,
njegova permanentna primjena, posvuda i tokom vremena,
bez dovoljne osude njegova prakticiranja, te činjenica da Allah
nikada nije dopustio – i neće dopustiti – da ummet koji je
najpotpuniji i najsavršeniji razumom i koji baštini najraskoš­
nije spoznaje, bude doveden u situaciju da se obraća nekome
ko ne čuje i ne shvaća, da to j oš smatra nečim lijepim i
poželjnim, a da to niko iz njegovih redova ne osuđuje, da se
taj običaj zadržava iz generacije u generaciju, i da se potonji
u tome povode za ranij ima, kao takvo ima svoju težinu.

Pripremio : Amir Beširević

novihorizonti

izvor Ibn Qajjim el-Džewzi

KNJIGA O DUŠI

Podijelite ovaj članak

Jeste li ovo pročitali?

Naše hodže klanjaju dženaze onima koji sami sebi oduzmu život, da li je to ispravno?

Pitanje: Esselamu alejkum! Da li se osobi koja je izvršila samoubistvo klanja dženaza? Ako da …

error: Oo !!