Japanski astronom. Penzionisani profesor Univerziteta Tokio u Japanu. Bio je direktor Nacionalne Astronomske observatorije u Tokiju. Član je Japanske akademije nauka. Dobitnik je više nagrada i naučnih priznanja, a 2009. godine proglašen je Osobom kulturne zasluge Japana. Pisac je više naučnih knjiga iz oblasti astronomije. Na jednoj naučnoj konferenciji, o Kur’anu je rekao:
„Veoma sam impresioniran nalaskom istinskih astronomskih činjenica u Kur’anu i za nas savremene astronome proučavanjem malog dela svemira. Mi smo svoje napore koncentrisali na razumevanje malog dela. Korištenjem teleskopa možemo da vidimo samo male delove neba, bez razmišljanja o celom univerzumu. Tako da čitajući Kur’an i odgovarajući na pitanja, mislim da mogu da nađem svoj budući put za istraživanje univerzuma.”[1]
Svemir i Kur’an
Onoga Dana kada smotamo nebesa kao što se smota list papira za pisanje. Kao što smo počeli prvo stvaranje, tako ćemo ga povratiti – to je obećanje Naše, Mi smo doista kadri to učiniti. (Kur’an -prijevod značenja- 21- Al-Anbiya’, 104)
U ajetu se kaže da će Uzvišeni Allah svemir povratiti u stanje prvog stvaranja. U tom smislu, da bismo shvatili kraj svemira, podsjetimo se ajeta, koje smo analizirali u prva tri poglavlja i koji govore o početku svemira (Veoma je značajno i to što se ajet koji govori o početku svemira [ 21- Al-Anbiya’, 50] i ajet koji govori o njegovom kraju [21- Al-Anbiya’, 104] nalaze u istoj kur’anskoj suri).
Zar ne znaju nevjernici da su nebesa i Zemlja bili jedna cjelina, pa smo ih Mi raskomadali?.. (Kur’an -prijevod značenja- 21- Al-Anbiya’, 30) Mi smo nebo moći Svojoj sazdali, i Mi ga, uistinu, širimo. (Kur’an -prijevod značenja- 51- Az-Zariyat, 47)
Iz ova dva ajeta razumijemo da je, od početka do danas, svemir prošao kroz dvije faze:
1. Svemir se raskomadao iz jedne cjeline
2. Svemir se širi.
Izuzetnu kur’ansku mudžizu koju čine saopćenja data u ovim ajetima analizirali smo u prva tri poglavlja. Vratimo li se ajetu koji smo citirali na početku ovog poglavlja, razumjet ćemo da će se vraćanje svemira u stanje prvog stvaranja desiti sljedećim redoslijedom:
1. skupljanje svemira koji se širi
2. njegovo okončanje vraćanjem u stanje prvobitne cjeline. Oni koji se razumiju u astrofiziku odmah će uočiti zapanjujuće činjenice iznesene u navedenom ajetu. Znamo da je svemir u fazi konstantnog širenja. Znamo, isto tako, da se ovo širenje odvija brzinom koju je dao Veliki prasak. Na kraju, pred nama se pojavljuju dvije altemative. Prema prvoj, svemir koji se konstantno širi raširit će se do neslućenih granica, sve zvijezde će potrošiti svoju energiju, opast će temperatura i tako će doći do kraja svemira (Smaka svijeta). Kraj svemira će, dalde, nastupiti kao rezultat nestanica energije zvijezda, zaustavljanjem kretanja i izlaskom svih nebeskih tijela iz međusobnih područja gravitacije.
Prema drugoj mogućnosti, svemir će se, zbog međusobnih privlačenja nebeskih tijela, prestati širiti, počet će se skupljati i na kraju će se svemir pretvoriti u cjelinu u kojoj je bio u samom početku.