IGUMAN DANILO PAVLOVIĆ: NEMA LJEPŠEG POZDRAVA OD ONOG KOJI MUSLIMANI UPUĆUJU, A TO JE ES-SELAMU ‘ALEJKUM

Svaki naš grad pa i sela imaju karakter multietničnosti. Tome svjedoče brojne crkve i džamije jedne kraj drugih

Povodom najvećeg pravoslavnog praznika Vaskrsa razgovarali smo sa igumanom Manastira Žitomislić, Danilom Pavlovićem. Podsjetio je da praznici služe da od njihove milosti i blagodati opstajemo u životu te da nas praznična atmosfera vraća u ono prvobitno naznačenje koje nam je Bog namijenio kad nam je darovao život i uveo u ovaj svijet.

U intjervjuu za Avaz.ba iguman Pavlović je govorio i o položaju pravoslavaca u dolini Neretve, ali i očuvanju moralnih vrijednosti u vrijeme materijalizma. Kazao je da je vrijeme Vaskrsa prilika kada se vjernici podsjećaju na to kako je Bog blizak ljudima.

Koliko vjera može pomoći svakom čovjeku?

– Vjera je kao i sve što je dobro i korisno Božiji dar. U ovo vrijeme Vaskrsa naročito, se podsjećamo na to kako je Bog blizak ljudima. Raspeti i Vaskrsli Hristos blizak je svakom čovjeku, ženskom i muškom, jakom i slabom, dobrom i grešnom. Kod njega nacionalna pripadnost nema nikakvog značaja već nas jednostavno priziva sebi i sa radošću isčekuje. Stoga ko se odazove na ovaj poziv nailazi na potpuni smisao svoga postojanja, a muke, nevolje, bolesti i tuge preobražavaju se u radost.

Koliko je vjera bitna u svijetu gdje su ljudi sve više otuđeni i okrenuti sebi?

– Bog je stvorio svijet i čovjeka kao krunu stvaranja, sa jednim ciljem da se sve u njemu spasava i dođe u poznanje istine. Sve što uživamo u životu jeste plod tog neizrecivog Božijeg dara. Jevanđelje nas uči da Boga možemo voljeti i biti sa njim u saglasju jedino onda kada na isti način volimo i drugo ljudsko biće. Naše vrijeme očito, odlikuje otuđenost jednih prema drugima. Ne živimo više u realnim odnosima već ih zamjenjujemo virtualnim svijetom, internet „prijateljstvima“, koja su surogat istinskog i pravog ljudskog odnosa. To svakako dovodi do toga da se ne volimo na pravi način. Svjedoci smo takođe i katastrofalnih stanja ratova, izbjeglištva, preseljenja velikog broja ljudi iz svojih postojbina i velikog nerazumijevanja patnje ovih ljudi. Vjera je stoga jedini izlaz jer nas ona vraća jedne drugima i samim tim u naručje Božije.

Šta je potrebno za suživot?

– Za suživot je potrebno međusobno poštovanje i uvažavanje. Moramo da prihvatimo činjenicu da niko nema isključivo pravo na određeni grad ili prostor. Uvijek je većinski narod odgovorniji prema manjinskom, a manjinski, to jest, povratnici moraju da se adaptiraju na novonastale okolnosti. Način života se mnogo razlikuje od prijašnjeg te smo dužni da stvaramo dobre odnose u novim okolnostima. Ono što je trajna vrijednost su ljubav, razumijevanje i prihvatanje drugog i drugačijeg.

Pravoslavni u dolini Neretve žive kao svoji na svome
Kakav je položaj pravoslavaca u dolini Neretve?

– Pravoslavni u dolini Neretve žive na svom vjekovnom prostoru. Često i sami sebe nazivamo povratnicima iako je prošlo skoro dvije decenije kako je otpočeo povratak na ove prostore. U Mostaru i okolnim selima žive ljudi svih starosnih dobi, ima djece koja su se ovdje rodila i odrasla tako da i ne znaju za drugi kraj od ovog. Iako se i dalje ljudi bore za zaposlenje, za kvalitetnijim životom, mislim da svi ovdje živimo kao svoji na svome, dišemo punim plućima i volimo svoju blagoslovenu dolinu Neretve svim svojim bićem.

Vjerskih načela se najviše pridržavamo tijekom praznika, a tijekom godine ih zapostavljamo…Kako motivirati ljude da se stalno pridržavaju vjerskih načela?

– Praznici su dani u godini koji ne samo da nas podsjećaju na određene događaje kojima se Bog objavljivao u svijetu, već nam daju mogućnost da i mi sami budemo njihovi aktivni učesnici. Praznična atmosfera nas vraća u ono prvobitno naznačenje koje nam je Bog namijenio kad nam je darovao život i uveo u ovaj svijet. Stoga moramo učiniti napor da u takvom ozračju ostanemo u sve dane. Naročito je važno da kada nas život ili naše slabosti odvedu u stranputice, nevolje, muke, ostanemo u uvjerenju da nas Bog voli, rukovodi i daje rješenje. Praznici zato i služe da od njihove milosti i blagodati opstajemo u životu.

Na koji način zadržati moralne vrijednosti u svijetu materijalizma?

– Biti moralan ne znači samo ispunjavati određene etičke kodekse. Mislim da je mnogo važnije biti istinski i autentičan čovjek. Treba se truditi i moliti za dar ljubavi. Voljeti Boga svim svojim bićem, voljeti i prihvatati svakog čovjeka i biti mu utjeha u životu mnogo je uzvišena stvar. Ako razumijemo tuđu nevolju, ako smo spremni da pomognemo siromašnom, ako ne osuđujemo drugog čovjeka, ako smo spremni da izađemo iz svoje samodovoljnosti zarad drugoga već postajemo istinski ljudi.

Razlike će postati bogatstvo a ne suprotnosti
BiH je poznata kao multietnička država. Kako postići da različite religije spajaju ljude u BiH, a ne da ih razdvajaju?

– Svaki naš grad pa i sela imaju karakter multietničnosti. Tome svjedoče brojne crkve i džamije jedne kraj drugih, jedinstveni jezik kojim govorimo, kulturološka jedinstvenost. Istinsko Hrišćanstvo, katoličko i pravoslavno jeste objava jevanđelske poruke mira i ljubavni svijet. Islam po svom značenju ne propovjeda drugo nego upravo Mir. Nema ljepšeg pozdrava od onog koji muslimani upućuju a to je Es-selamu ‘alejkum koji i znači mir sa vama. Trebamo dakle biti istinski vjerni osnovnim načelima naših učenja i naše razlike postaće bogatsvo a ne suprotnosti.

Razgovarala: Arijana MISIMOVIĆ

Izvor: Dnevniavaz

Podijelite ovaj članak
error: Oo !!