Ovo su izjave svjedoka koji jasno ukazuju da hafiz jusuf Barčić nije poginuo u saobraćajnoj nesreći. U pitanju je nešto gore / Foto

Javnost je povjerovala u jednu priču. PROČITAJ I PODIJELI U IME ALLAHA, A ZA RAD ISTINE!

“Sjedoh na klupu u parku,u jednoj Tuzlanskoj ulici,da malo odmorim dok čekam nalaz.Jesen na pragu,već je godina i pol, od preseljenja Jusufa Barčića rahimehullahi.Onako zamišljena sjedim,dok iznenada neko mi nazva selam.”Selam alejkum kćeri draga.” na što ja odgovaram:”Alejkumu selam neno.”Sjede nena tako kod mene i malo po malo,poče razgovarati sa mnom. Prvo priča o židovima na što je nena veoma ljuta više nego li ja.”Puna Tuzla kćeri draga,puna židova.”Upita me nena;”Odakle si kćeri” Na što ja odgovaram:”Iz Kalesije neno,iz Barčića odakle je šejh Jusuf Barčić rahimehullah.” ”aaa dušo draga.”na to dodade nena.Pokrivena žena sedamdesetih godina,kulturna i vjerski odgojena,da se primjetiti odmah.

Kaže nena meni”Moja unuka je istražni sudija u Tuzli i ona radi na slučaju Jusufa Barčića r.a.Moja kćeri moja…meni je žao tog čovjeka,on je ubijen.Njemu je namještena nesreća,dočekan na putu,rupa mu u glavi na njeg je pucano.Unuka mi pričala,ali Tuzla šuti o tome,drži to sve u tajnosti,zna se ko je i odgovoran za to al se šuti.”Ahhh na što ja uzdahnu,zaboli me svom snagom duša.Hoće srce da iskoči od bola.Na umpade mi Jusufove majke san,kako je sanjala nesreću i da se kotrljao,iz auta ispao,i da je policajac pucao u njegovu glavu.U tom trenutku,na um pade mi moj san,te san jednog brata,koji je bio puno vezan za Jusufa.Što je veoma čudno,da smo nas troje sanjali isti san,bez da smo znali jedno od nas troga da je ovo drugo ili treće,sanjalo isti san.

Tek kad sam došla kod majke Rahime,posle dženaze,i onako slušajući je šta priča kako je sanjala,ja kažem da sam i ja isti san sanjala.Subhanallah.Suze mi teku bez prestanka,u parku na klupi,ne mogu podnijeti tu bol,niti prestati plakati.Ustanem,poselamim se sa nenom i krenem svojim putem.Nikada se više nismo srele.Nakon tri dana bivam hitno operisana,i elhamdulillah preživjeh to.Pri svom dolasku kući u Barčiće kod majke,dolazi jedna sestra,da me obiđe.

Dobra vjernica elhamdulillah,koja je u onom vremenu dok su trajali napadi na mesdžid,preživjela napade od strane zlobnika koji su napadali našeg Jusufa rahimehullah.Pitam je onako šaputavim glasom tiho da drugi ne čuju.”Ima li ikakvih vijesti o Jusufovoj nesreći.”Kaže:”Ima,,dobili smo tačnu informaciju,od pouzdanih izvora,sve se istražilo,i zna se ko je glavni krivac za to,i da su to uradili po naređenju glavnog,a već se zna ko je glavni.Dvije rupe na glavi.A takođe,braća koja su ga gasulila potvrdili su,da je metak ušao na čelo a izašao nazad.Ah Subhanallah,kako me razara ova bol.Sjetih se šta mi je nena ispričala prije samo,nekoliko dana,dok sam sjedila u parku.Pa kako je majka Jusufova r.a,uvijek govorila,dok je mnoge suze lila:”ubice ubili su mog Jusufa nikad im neću halalit,ni progovorit sa njima.”Sve mi se tad posloži u glavi,ali šutim i gutam gorčinu.Kroz glavu mi prolazi izjava o ovom slučaju,koja je glasila ovako “U tuzlanskoj bolnici kazali su nam da je Barčić zadobio teške povrede glave i mozga, zbog kojih je smješten na Odjel reanimacije i ljekari su se borili za njegov život. Doktorica Mirsada Prašo kazala je da je Barčić sinoć u 20:40 podlegao teškim povredama”

Koja laž,da su se borili doktori za njegov život,nisu prstom makli,uz nadzor policije,su se i te kako borili.Da,borili su se kao kipovi uz svjedoke koji su gledali,kako se navodno bore.Svjedoci tj.osoblje bolničko,koje šuti i dan danas,samo krišom pričaju,javno niko se ne usudi progovoriti o ovom slučaju.
Zatim ona izjava “Vozilo,marke “Mazda”šejha Jusufa Barčića pronađeno je u ulici 18. hrvatske brigade,naselje”Kreka”, veoma oštećeno, pored stuba za koji se smatra da je takođe oštećen udarom od strane istog vozila”

O ovom slučaju koji se desio oko 2 časa posle ponoći,vijest je doprla do javnosti oko 5 časova.Na mjestu događaja,po našim saznanjima od muslimana,dobili smo povjerljive informacije o spomenutom događaju.Pri prvom dolasku na mjesto

događaja,nije pronađen niti jedan komadić od stakla,niti su uočeni bilo kakvi tragovi kočenja.U automobilu se nije mogla naći ni kap krvi,a takođe na stubu ulične rasvjete se nije moglo primjetiti da postoje bilo kakvi tragovi farbe od auta. I informacija koja je provjeravana ujutru od mještana govori da niko od pitanih nije čuo nikakvu buku od udara,niti bilo kakav zvuk.

Još uvijek su nepoznate sve relevantne činjenice oko ovog slučaja, o kome se sumnja da je isceniran i da je šejh ubijen.Uz sve te izjave i dokaze koje smo imali,takođe i od strane našeg komšije iz Barčića,koji je tog jutra kada se dogodila nesreća,u pola pet ujutro pošao na posao,prolazeći tim putem gdje se tačno dogodila nesreća.Pričao nam je,da je sve očišćeno,da na putu ništa nije vidio,pa tako brzo.Zna se da satima na mjestu nesreće policija vrši uviđaj
Pa šta insan da pomisli uz ovakve dokaze osim da je šejh ubijen”
(priča sestre iz Barčića data prije nekoliko godina)

Preuzeto sa facebook stranice: Ko su oni koje zovu ‘vehabijama’

Podijelite ovaj članak

Jeste li ovo pročitali?

Naser Orić: Nigdje na svijetu osim u Srebrenici dželat ne vlada nad žrtvom

Nigdje na svijetu dželat ne vlada nad žrtvom, osim u Srebrenici. Nadam se da će …

error: Oo !!