ZAŠTO SE UMRLIMA NE UČI VIŠE TALKIN?

Evo kakav je bio stav islamskih učenjaka prije rata, u vezi talkina:

PITANJE: Nedavno je ovdje umro najstariji čovjek Mujo Zec u 94. godini života. Pokopan je bez talkina. Ljudi su bili nezadovoljni. Talkin se učio uvijek.

ODGOVOR: Talkin se propisuje živom čovjeku. Talkin je, ustvari, podsjećanje na osnovne dužnosti svakog muslimana. Kakvog smisla ima o tome govoriti mrtvom čovjeku? Ništa mu to neće pomoći u kaburu. On će tamo biti pitan za ono što je radio dok je bio živ. Ako je, dok je bio živ, ispravno vjerovao Boga poštovao Božijeg Poslanika, držao se Njegova puta i propisa islama, sigurno će dobro proći na ispitu, a ako nije, ništa mu neće pomoći imamov talkin na grobu.

Interesantno je i vrlo karakteristično što umrlom čovjeku posvećujemo vjerske brige više nego živom. Insistiramo po svaku cijenu da mu se uči talkin i Kur’an kad umre, a ne vodimo računa o tome dok je bio živ. Ne bunimo se što mu se talkin nije učio dok je bio živ, iako se talkin uči samo tada , a bunimo se što mu se nije proučio na grobu.

Nije tačno da se talkin mrtvima učio uvijek. Mnogo toga u vezi sa dženazom nije bilo ranije. U izvornim fikhskim djelima nećete naći puno toga što se sada prakticira. Bitan je dženaza-namaz. Sve drugo je dodatak koji nije nužan.

Na pitanje odgovorio: Husein ef. Đozo

Iz knjige: IZABRANA DJELA , FETVE II, knjiga peta, str. 26.

Izdavači: El-Kalem i Fakultet islamskih nauka, Sarajevo, 2006.

akos.ba

Podijelite ovaj članak

Jeste li ovo pročitali?

Tri puta ga izbacivala zemlja iz mezara zbog grijeha koji je počinio!

Čovjeka izbacivala zemlja tri puta iz mezara zbog ovoga što je učinio:U pouzdanom predanju koje …

error: Oo !!