Religis Religis – Savjeti i novosti iz svijeta duhovnosti
Istinit događaj koji se desio hafizu u Vogošći! Molim Allaha da ovo bude lekcija i meni i onima koji žele da pouku shvate.
Desilo se to prije nekoliko godina, 28. aprila 2012. Par dana prije toga, otac je svu svoju višegodišnju ušteđevinu dao kako bi meni kupio auto kao poklon za najboljeg studenta u generaciji. Taman su se nekako završavala predavanja, i dok su se studenti borili da (ne) kupe kartu u javnom prijevozu, mene Allah počasti (iskuša) sa autom od 10 hiljada! Koliko god se insan borio, trunci one neke uzdignutosti se zalijepe za srce.U startu sam namirisao iskušenje; skidoše mi ratkape sa njega prvi dan, kaznu mu zalijepiše drugi dan, treći dan ga odnese pauk, u petak me Allah sačuvao od musibeta, a onda dolazi ovaj gore spomenuti datum. Subota.
Jedan moj dobar ahbab se ženio, putovali smo u oba pravca preko 350 km, ma lijep hal čitav dan bio, sa moja tri ahbaba u autu. U povratku počinje jedna velika lekcija i ibret meni i drugima.Oko 21 h, na samom ulazu u Sarajevo, u Vogošći, dok sam planirao da se uključim na put, osjetismo snažan udarac u zadnji dio mog auta: čitav ti se život izlista za pola sekunde! Mora da je išao 100 km/h, strašan udarac je bio!
Sreća nikoga nije bilo na putu ispred nas, pa nije došlo do veće nesreće! Samo primijetih sa prijateljem da je to bio neki crveni džip, koji nas u toj silnoj brzini stručno zaobiđe i nastavi svoj put dalje!Koji bezobrazluk, subhanallah! “Jesi dobro, jesi dobro? Elhamdulillah, elhamdulillah! (Iako je bol u vratu neizdrživ bio) Zovi policiju!” Pola sata pred ulaz u Sarajevo, dva ahbaba koji su nazad sjedili zatražiše da put nastave sa nekim drugim prijateljima, jer im je nagodnije tako bilo.
Tako i bi. Sreća da bi tako, jer je šteta bila totalna, Allah zna šta bi bilo sa njima da su ostali sa nama! To je prvi hajr u belaju bio! Drugi hajr je bio što se desilo u mom gradu, a ne 300 km dalje, pa sam odmah mogao da se organiziram oko pomoći na svom terenu!Dok sam čekao policiju razmišljao sam o babi i njegovim uloženim parama u to auto koje sada razvaljeno stoji preda mnom; žalim njegov znoj i trud godinama ulagan, sada sve pretvoreno u prah, jer krivac je pobjegao, a noć bila da zapamtim broj tablica.
A onda izustih, onako iz srca, rečenicu: “Čuva Allah roba svog!”, i to onda kada mi policajci rekoše da je njegova tablica ostala zalijepljena za moj gepek! Allah je najveći! Odmah mi se nada vratila. Saznao sam sutradan ko je čovjek, mjesecima ga preko suda gonio, naplatio svoj novac i rekao babi: “Babo, ovo je tvoje, hvala ti na svemu što si za mene učinio, ali meni je Allah ‘rekao’ da ja kupim šta skromnije!” I kupim golfa dvojku. A naučim brojne lekcije.Prvo, kada god se u tvom srcu pojavi nešto što će te udaljiti od Allaha i Njegove nagrade, znaj da će ti to Allah oduzeti, jer te voli! Ne vrijedi auto i uzdignutost među ljudima da izgubi čovjek Džennet!
Drugo, kakav god da ti se belaj desi, znaj da je u tome puno više dobra nego što misliš, samo trebaš gledati očima srca, a ne očima materije!
Treće, stvari u životu idu postepeno. Ne možeš odmah očekivati da budeš bogataš, direktor, gigant i sl. Allah nebesa i zemlju stvorio u šest etapa da ljude nauči da za velike stvari treba proces i vrijeme. Omladina se danas grca u groznici brzih rezultata.
Četvrto, nema ljepšeg osjećaja na dunjaluku od osjećaja: “Čuva Allaha roba svog!” Molim Allaha da ovo bude lekcija i meni i onima koji žele da pouku shvate.
