Efektivan lijek za sve bolesti:

Za svakog onog koga je Allah opskrbio razumijevanjem Njegove Knjige…

Znak bolesnog srca jeste njegovo izbjegavanje korisne ishrane ka štetnoj ishrani, i njegovo izbjegavanje korisnog lijeka ka štetnom lijeku. Možemo reći da smo ovdje spomenuli četiri stvari:

– korisnu ishranu i

– koristan lijek,

– štetnu ishranu i

– uništavajući lijek.

Zdravo srce daje prednost korisnom, ljekovitom – nad štetnim, a bolesno srce suprotno tome.

Najkorisnija ishrana jeste opskrba imana, a najkorisniji lijek jeste lijek Kur’ana. U svakoj od ove dvije stvari se nalazi opskrba i lijek, pa onaj ko bude tražio izlječenje u nečemu drugome mimo Kur’ana i Sunneta, takav je od najvećih neznalica i najzabludjelih ljudi.

Rekao je Allah:

„Reci: On je onima kuji vjeruju uputa i lijek. A oni koji ne vjeruju – u ušima njihovim gluhoća je, i slijepi su za njega! Oni kao da se iz daleka dozivaju.“ [1]

I rekao je:

„Mi objavljujemo u Kur’anu ono što je lijek i milost vjernicima, a zulumćarima on samo povećava propast.“ [2]

U ajetu Allah je spomenuo riječ “من” koja objašnjava vrstu, a ne to da je nešto iz Kur’ana lijek – što znači da je ceo Kur’an lijek.

I rekao je:

„O ljudi, već vam je stigla opomena od Gospodara vašeg, i lijek za vaša srca, i uputa i milost vjernicima.“ [3]

Kur’an je potpuni lijek za sve srčane i tjelesne bolesti, kao i za dunjalučke i ahiretske bolesti, ali nije svako sposoban da se njime liječi.

Ako se bolestan lijepo liječi Kur’anom, i njime pogodi svoju bolest – sve to uz iskrenost, iman, potpuno primanje (Kur’an kao lijek), čvrsto ubjeđenje i ispunjavanje uslova – ne postoji bolest koja bi se oduprla Kur’anu.

Kako je moguće da se bolesti odupru govoru Gospodara Zemlje i neba, koji, ako bi bio spušten na brda – srušio bi ih, ili ako bi bio spušten na Zemlju – raskomadala bi se?!

Ne postoji nijedna bolest, bilo srca ili tijela, a da u Kur’anu ne postoji put koji upućuje na njegov lijek, njegov uzrok i zaštitu od njega.

Ovo je za svakog onog koga je Allah opskrbio razumijevanjem Njegove Knjige.

(Šerh akidetu Tahavije, str. 276.)