Želim da zamislite kako bi se ti osjećao kao otac ili majka
Ovo je priča koju volim ispričati kada držim govor povodom prikupljanja novca za nešto, zato što, kada je riječ o udjeljivanju, sadaki, imamo neke nedostatke u povjerenju, vjerovanju u Allahovo obećanje, subhanehu ve te’ala. Allah, subhanehu ve te’ala, i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kažu: „Udijeli, Allah, subhanehu ve te’ala, će ti nadoknaditi“, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže da će Allah nadoknaditi desetorostruko, pa čak i do 700 puta više.
Mi već znamo da je Allahovo obećanje jasno. I bilo ko zdravog razuma zna da ako udijeli, Allah mu neće uskratiti. Ali, zašto je toliko teško udijeliti? Svi smo mi vjernici, svi mi vjerujemo u Allahovo, subhanehu ve te’ala, obećanje. Obično volim napraviti poređenje putem jedne priče, da vidimo koliko je zapravo loše kada ne udijeliš. Obično dajem ovaj primjer. Svaki otac, ko god ima dijete, znat će. Ili majka, znat će. Da, bilo ko.
Želim da zamislite, poveo si dijete u prodavnicu. Tvoje dijete ne posjeduje ništa. I vidi lizalo koje mu se sviđa, pa mu kupiš lizalo i zaista, vrijednost tog lizala je za tebe beznačajna. Ali sreća i radost koju je osjetio kada je dobio to lizalo.. I onda, zamisli, izašao si iz prodavnice, i tvoje dijete drži lizalo, a zatim prođe pored djeteta koje, recimo da je siromašno. Ti vidiš da dijete gleda u lizalo, u ruci tvog djeteta, i napravi tužne okice i pogled… „Molim vas“…
Sada, ti kao otac, kako bi se osjećao? Pa ti sada želiš podučiti svog sina lekciju, kažeš mu: „Znaš šta, ti njemu daj lizalo, a ja ću tebi kupiti novo.“ Pa tvoj sin, koji do prije minutu nije imao lizalo, a vrlo dobro zna da si mu ga ti kupio, gleda u tebe, ti mu daješ svoju riječ: „Obećavam ti, kupit ću ti novo lizalo, daj mu.“
Želim da zamislite kako bi se ti osjećao kao otac ili majka. Tvoj sin ili kćerka gleda u lizalo, pogleda u tebe, pa u lizalo, pa u siromašno dijete i kaže: „Znaš šta, ja ću zadržati ovo lizalo.“
Kako bi se ti osjećao? Zaista, preplavile bi te emocije. „Sine, kažem ti, daj lizalo, ja ću ti dati drugo.“ A on ti kaže: „Neću.“ A onda mu povećavaš. „Daj djetetu lizalo, ja ću ti kupiti kutiju lizala.“ A on i dalje insistira da neće. Kako bi se ti osjećao.
A naravno, Allah, subhanehu ve te’ala, je iznad svakog primjera.
Zamisli kako se Allah, subhanehu ve te’ala, osjeća kada On kaže da ti udijeliš, a On ti obećava da će ti vratiti. Allah, subhanehu ve te’ala, ti kaže, da to nije tvoj novac. Šta god da si zaradio, ko ti je to dao? Allah, subhanehu ve te’ala. Allah kaže: „Udijeli, obećavam da ću ti vratiti.“ Mi pogledamo u svoj novac, zatim u projekat, ili siroče, pogledamo u šta god da se radi, u džamiju, za šta god da se prikuplja novac. Pogledamo u svoj novac i kažemo: „Ne, ja ću zadržati ovo.“ To je gore nego dijete, kojem je otac kupio lizalo i otac mu obećava kutiju lizala.
Obično pričam ovu priču, da bi ljudi vidjeli stvarnost svojih djela. Mi svi tvrdimo da je Allah, subhanehu ve te’ala, Opskrbitelj, i tvrdimo da Allah govori istinu, ali ćete naći propuste u našim djelima. Zato, braćo i sestre, dajte, nemojte uskraćivati. Dajte, i isto kao što ti, otac ili majka, nikad ne bi zakinuo svog sina ili kćerku, koja je dala lizalo.. Siguran sam da ćeš joj kupiti lizalo! I vjerovatno ćeš i siromašnom djetetu kupiti kutiju. Zamislite šta će Allah tebi dati, kada ti daš.