Da se ne zaboravi: Građani BiH još uvijek se sjećaju njegovog čuvenog ulaska u Skupštinu RBiH…
Ratni komandant Odreda policije “Bosna” i heroj odbrane Sarajeva i BiH Dragan Vikić 6. april, Dan grada Sarajeva, ali i datum kada je prije 25 godina počela agresija na BiH i opsada njegovog grada, dočekuje s posebnim emocijama.
Heroj grada
Građani Sarajeva i BiH još se sjećaju hrabrih akcija njegovih ljudi u prvim danima opsade, njegovog čuvenog ulaska u Skupštinu RBiH…
Vikić 1992. godine: Branili smo svoj grad
Nažalost, u gradu kojeg je branio danas se protiv Vikića pred Sudom BiH vodi postupak zbog optužbi za ratne zločine.
– Ja sam rođen iza Drugog svjetskog rata, pa smo s roditeljima i u školi učili i znali šta 6. april predstavlja. Na skoro isti datum kada je Vratnik oslobođen, 5. aprila, a dan kasnije i cijelo Sarajevo 1945., bili smo prinuđeni da uđemo u taj nametnuti nam rat, da se branimo. Ja sam ponosan na sve što se činilo i radilo. Pogotovo na omladinu koja se dosta razlikuje od ove današnje, koja je imala jedan ogromni entuzijazam, čak više nego njihovi roditelji. Čak se tek sad pomalo govori o maloljetnim borcima koji su se na razne načine uključivali, koji su malo skrivali godine i bili izrasliji. I eto, u šta smo ušli u 1992. godinu… Mislim da smo, ipak, uspjeli – kaže Vikić za Avaz.ba.
Kaže da su sile, protiv kojih je ustao 1992. godine, samo prividno ugašene, ali da mi “s vremena na vrijeme osjećamo kako nas zapljuskuju sa strane”.
– To se dobro osjeti unutar naše BiH. Ne znam kada će mnogi jednostavno više dići ruke i da nas puste na miru, da sami stvaramo ono što smo branili – ističe Vikić.
Razočarenje komandanta
Govoreći o BiH 25 godina nakon početka agresije i 22. od njezinog kraja, Vikić ističe da sve to “nekako kilavo ide”. Kaže da, nažalost, ne vidi “neke velike perspektive”.
– Evo, 25 godina od početka agresije, Boga mi nacionalisti jašu na svojim programima. Ovaj svijet se nije svijestio, mi nazadujemo. U statistikama smo prvi, ali odzada. Nažalost, opet, omladina nam ode. Nemaju perspektive, posla… Ne odlaze samo djeca onih koji su na pozicijama. Za normalnu djecu, djecu radničke klase, ostalo je da se dovijaju i snalaze… Složio bih se s mnogima koji vele da njima trebaju podobni, a ne sposobni. Među ovom djecom koja odlaze, ili su već otišli, imamo mnogo sposobnih momaka i djevojaka koji bi štošta ugradili u ovu našu državu – zaključuje legendarni Vikić.