Jedan bogataš iz Kufe je ženio svoja dva sina i, uz veliki broj zvanica, pripremio je svečano i veoma raskošno vjenčanje kakvo nije zapamćeno. Uz to je važno spomenuti da su dvije nevjeste bile sestre.
Nakon vjenčanja, sinovi su otišli u svoje sobe i tek nakon prve bračne noći ustanovili su, da je, ustvari, usljed nesporazuma, svaki od njih spavao sa drugom, a ne svojom suprugom sa kojom se vjenčao. Nastala je panika! Domaćin se izbezumljeno obraćao učenim ljudima. Sufjan es-Sevri savjetovao mu je da svaki od njih da mehr/vjenčani dar i da se svaki vrati svojoj vjenčanoj supruzi.
Međutim, Imam Ebu Hanife pozvao je bračne parove i, u odvojenim razgovorima, upitao ih da li bi oni željeli nastaviti živjeti sa osobom s kojom su sinoć spavali. Kada je dobio potvrdan odgovor, on im je predložio da se razvedu od osobe s kojom nisu spavali i sklope novi brak sa osobom s kojom su spavali a koja im se dopala i, na taj način, riješe tu mučnu situaciju!
Iako je Sufjanov prijedlog sa stanovišta fikha bio ispravan, ipak je Ehu Hanifin prijedlog bio praktičniji i prirodniji, jer da su uradili suprotno, nikada mladenci ne bi zaboravili ono što se dogodilo prvu bračnu noć, pa bi to sjećanje vrijeđalo njihov ponos i dostojanstvo!