KAKO JE ROB PREŠAO NA ISLAM I POSTAO DESNA RUKA NAJVEĆEM VOJSKOVOĐI SVIJETA

Brutalan u osvajanju Beograda, na kraju je LIKVIDIRAN i pokopan kao lutalica

Glavni junak naše današnje priče je Ibrahim-paša Paržanin, veliki vezir Osmanskog Carstva u vrijeme sultana Sulejmana Veličanstvenog.

Bio je poznat i kao Frank Ibrahim-paša, zbog svojih zapadnjačkih manira.

Rođen je kao pravoslavni Grk u Pargi, ribarskom gradiću na obali Jonskog mora kao sin grčkog ribara. Iz rodnog mjesta je dankom u krvi odveden u Manisu u Turskoj, gdje ga je na tržnici roblja kupila neka bogata udovica. U njezinoj službi Ibrahim je stekao široko obrazovanje. Upoznao se s djelima velikih grčkih filozofa, arapskih matematičara i astrologa i naučio strane jezike. Zabilježeno je da je pored grčkog i turskog, Ibrahim tečno govorio i perzijski, talijanski i srpski jezik, a izvrsno je svirao violinu.

Ibrahimov uspon počinje njegovim poznanstvom s budućim sultanom Sulejmanom, koji je kao prijestolonasljednik upravljao Manisom. Prema legendi, dok je šetao ulicama Manise, Sulejman je zapazio mladog roba, koji je svirao violinu i uzeo ga u svoju službu. Tako je Ibrahim prvo obavljao funkciju glavnog sokolara na dvoru u Manisi, a po smrti sultana Selima I., Ibrahim polazi sa Sulejmanom u Istanbul.

Tu je postavljen na visoki položaj upravitelja dvora i nadzornika sultanovih odaja.
Istaknuo se prilikom osvajanja Beograda 1521. i zauzimanja Rodosa godinu dana kasnije. Poslije ovih pobjeda, godine 1523. sultan Sulejman odlučuje na mjesto velikog vezira postaviti Ibrahima i daje mu zvanje beglerbega Rumelije. Iste godine Ibrahim se ženi Hatidže-sultanijom, sestrom sultana Sulejmana, čime je učvrstio svoj položaj u državi i na dvoru. Pred veliki pohod na Beč, Sulejman je imenovao Ibrahima za vrhovnog zapovjednika turske vojske (seraskera).

Ibrahim je bio izvrstan diplomat. Bio je u dobrim odnosima s Mlecima, koji su ga nazivali Ibrahim Veličanstveni. Uspio je 1533. uvjeriti Karla V., da vrati Turcima Ugarsku kao vazalnu državu.
S francuskim kraljem Franjom I. je 1535. postigao sporazum kojim su Francuskoj date trgovinske povlastice u zamjenu za francusku pomoć u ratu s Karlom V. Posljedice ovog sporazuma su zajedničke tursko-francuske pomorske akcije u Sredozemlju i zimovanje turske flote u Toulonu.

Padu voljenog Sulejmanovog velikog vezira najviše su pridonijeli sukobi sa sultanijom Hurem i prevelike osobne ambicije. Sa sultanijom Hurem je bio u dugogodišnjim lošim odnosima. Razlog njihovog sukoba je bilo Ibrahimovo podržavanje najstarijeg sultanovog sina Mustafe, koji je bio sin Sulejmanove prve žene Mahidevran, a Hurem je vidjela nekog od svojih sinova kao budućeg sultana. Sulejmanu se zamjerio tijekom rata sa Safavidima, gospodarima Perzije.

To je bio prvi Sulejmanov pohod na istok, 1533. sultan je opet imenovao Ibrahima za vrhovnog zapovjednika vojske. Poslije toga su se javile glasine, da je Ibrahim-paša pripremao zavjeru protiv sultana. Sultan je došao na ratište 1534. gdje je s Ibrahimom zauzeo Bagdad. Do sultana je dospjelo pismo pisano Ibrahimovom rukom u kojem se potpisao kao serasker-sultan. Svjestan velikih ambicija svog velikog vezira, Sulejman je naredio da se Ibrahim-paša pogubi. Pošto se prethodno zakleo Ibrahimu, da nikad neće stradati od njegove ruke, Sulejman je prvo morao osigurati fetvu i izgraditi džamiju, da bi se iskupio zbog prekršene zakletve.

Prema pisanju Sulejmanovih biografa, najavio je fetvu 7 dana prije Ibrahimovog pogubljenja i tih 7 dana je nasamo večerao s njim dajući mu tako priliku pobjeći ili čak ubiti sultana. Iako njegova pisma svjedoče, da je znao što ga čeka, Ibrahim-paša nije se pokušao spasiti ostajući pokoran svom sultanu do kraja. Sulejman je pozvao Ibrahima u Topkapi palaču, gdje su njih dvojica, kao nekad u dobrim starim vremenima, jeli, pili i pričali o politici, poeziji i mudrim stvarima. Sultan je pozvao plaćenike i naredio im da svilenim konopcem zadave Ibrahim-pašu u snu. Veliki se vezir borio za život braneći se od tihih ubojica. Sljedećeg su dana sluge otkrile njegov leš.

Nađen je zadavljen u Sulejmanovim odajama 1536. Pokopan je bez ikakvog obilježja u dvorištu jedne tekije u Galati, bez nadgrobnog spomenika, kao lutalica, iako je bio drugi najmoćniji čovjeka u Osmanskom carstvu.

Dan nakon što je smrt velikog vezira bila prikazana na turskom Star TV kanalu u seriji „Sulejman veličanstveni“, ljubitelji serije su posjetili grob Ibrahim-paše Paržanina i na njemu ostavljali cvijeće i poruke zahvalnosti.

slobodna-bosna

Podijelite ovaj članak

Jeste li ovo pročitali?

Kako je rob prešao na islam, i postao desna ruka najvećem vojskovođi svijeta. Brutalan u osvajanju Beograda…

Brutalan u osvajanju Beograda, na kraju je LIKVIDIRAN i pokopan kao lutalica Glavni junak naše …

error: Oo !!