Religis Religis – Savjeti i novosti iz svijeta duhovnosti
Svjesni smo da živimo u jednom nenormalnom društvu i najtragičnije je što ne znamo kako da se toga riješimo. “Bolesni nismo, zdravi još manje”
Psiholog Srđan Puhalo bio je gost emisije Pressing na N1 gdje je govorio o svom dvomjesečnom životu sa selefijama u Jablanici, Sarajevu, Zenici, Maglaju, Bočinji, Tuzli, Gračanici, Sanskom, Mostu, Ključu, Ošvama i Maoči…
“Bolesni nismo, zdravi još manje”, kazao je Puhalo na početku svog gostovanja. “Kako funkcionišu ljudi u BiH to samo oni znaju. Svjesni smo da živimo u jednom nenormalnom društvu i najtragičnije je što ne znamo kako da se toga riješimo. Mi smo trpeći narod. Vjerujem da nema te vlasti koju mi ne možemo preživjeti. Pitanje je dokle tako, ko će prvi popustiti, građani ili političari”, dodao je on.
O svom životu sa selefijama
“Posjetio sam sedam ili osam mjesta gdje oni žive. To je izvanredno iskustvo. Kada sam rekao da bih to radio, rekli su mi da sam lud i da se ne igram sa životom. Ispostavilo se da nije tako. Sad ih znam dosta, sa nekima sam ostao i u kontkatu. Ako ih prihvatite kao ljude, kao takve, nemate problema ni u komunikaciji ni u radu s njima”, kazao je Puhalo.
Na upit kako je dočekan u mjestima gdje žive selefije, kako je uopšte došlo do prvih kontakata, Puhalo kaže da je većina njih bila upoznata sa njegovim radom, da li preko blogova koje piše ili društvenih mreža na kojima se često oglašava.
“Znali su šta govorim i kako govorim. Tu nije bilo foliranja. Rekao sam im da im pružam mogućnost da kažu ko su i šta su. Rekao sam im da nema imena i prezimena, i jedino što sam im ponudio je obraz. Rekao sam i da nisam došao da im govorim da li su u pravu ili ne. Išao sam nekako po preporukama, kad sam uradio s jednim, išao sam do drugog, trećeg, četvrtog…”, pojašnjava Puhalo.
Kako kaže, prvi kontakti su uspostavljeni u januaru ove godine, a u februaru ih je počeo posjećivati.
“U tom periodu se desilo ubistvo vojnika u Rajlovcu, pa akcija Rez i hapšenje selefija, tako da je to bilo čudno vrijeme za kontaktiranje. Bilo je to vrlo čudno vrijeme za sticanje povjerenja između njih i mene. Njih prvo posmatram kao ljude, a tek onda kao selefije”, dodaje Puhalo koji je sa selefijama proveo naredna dva mjeseca.
Tokom posjeta, članovi selefijskih zajednica popunjavali su upitnik koji je Puhalo pripremio u okviru svog istraživanja.
“Onda smo razgovarali o svim stvarima. Oni su obični ljudi koji imaju svakodnevne probleme i probleme zbog toga što su to što jesu. Nismo puno pričali o terorizmu. Šta sam ih trebao pitati, da li su teroristi? Najveći broj njih ne opravdava terorizam, imaju jasne stavove o brojnim temama u BiH i svijetu”, rekao je Puhalo.
Žive skromno
Kako je kazao, svi su oni različiti ljudi sa različitim historijama i predhistorijama.
“Ja nisam od tih 126 ljudi našao bilo koga ko afirmiše terorizam. Niko nije rekao niti našao opravdanje za ubijanje žena, djece, civila… Činjenica je da su neki od njih otišli tamo, ali zbog nekoliko takvih ljudi ne možemo stigmatizirati cijelu grupu. To je loše i za nas i za njih. Zamislite kada bi rekli da su svi navijači huligani, da su Srbi svi loši momci. Imate jednu grupu koja se nalazi na margini ovoga društva, a društvo ih namjerno tjera na tu marginu. Ne govorim da to što oni rade je dobro ili loše, ali to su ljudi bez obzira kako se oblače ili u šta vjeruju. Moramo ih poštovati sve dok oni poštuju zakone te države. Do tada imaju pravo da vjeruju u šta misle da trebaju”, poručuje Puhalo.
Dodaje da oni biraju svjesno put da li će da budu selefije.
“Ono što sam ja vidio da im izolacija donekle pomaže da žive na miru, da ih se ne smeta. Ali niko nema protiv da se put asfaltira do njihovog sela. Pitao sam ih od čega žive. Ako imaš skromne potrebe i navike, onda ti ne treba puno novca da bi preživio. U Ošvama i Maoči ljudi se bave poljoprivredom, u Bočinji ih živi osam. Snalaze se na razne načine. Ta priča o nekim parama koje im se navodno daju je prenapuhana. Ima li igdje takav dokaz? Čini mi se da ti obični ljudi sa kojima sam komunicirao ne žive raskošno, ne voze skupa auta, ne oblače se skupo, ali su zadovoljni tim svojim životom”, kazao je.
“Ono što je njima čudno je kako možeš biti musliman i piti alkohol. Oni to ne žele da prihvate kao znak da ste dobar musliman. Svoj svijet interpretiraju vrlo jasno kroz vrlo jasne postulate. To su grupe ljudi koje imaju lokalne lidere, koje poštuju i savjetuju se sa njima, koje cijene, vrednuju i koga će poslušati. Ti autoriteti nisu vrlo često autoriteti za sve”, kaže Puhalo.
Boje li se najave represije, ukidanja paradžemata i raspuštanja zajednice
“Oni žele da žive svoj život. Mislim da su oni svjesni da ne mogu protiv državnog aparata. Jedino svojim načinom života, kakav misle da je ispravan, mogu pokazati ko su i kakvi su. Oni su vrlo često zatvoreni prema javnosti što se vrlo često tretira kao njihova arogancija, agresivnost. Vrlo često su žrtveni jarac koji se optuži za stvari za koje nisu krivi, služe za spinovanje javnosti i vrlo lako sa par naslova skrenu pažnju sa drugih stvari”, kaže naš sagovornik.
Slavlje sa selefijama:
“Imate tezu u medijima da su oni potencijalni teroristi i spavači, pa onda kažu da su narkomani i dobro naružani. Ono što je tu veoma važno je da kada se dese napadi imate stašno gromoglasna hapšenja. A onda kada ih puštaju, to biva u tišini. Iza tog bombastičnog hapšenja šalje se poruka straha”, dodaje.
Imaju li građani zemlje za strah
“Najveći broj njih sa kojima sam razgovarao nema opravdanja za bilo kakvo nasilje prema drugima. U Sarajevu imate ljude koji ubijaju druge ljude automobilima, prolaze kroz crveno. Najveći broj selefija želi da živi svoj život najbolje što je moguće, da žive svoju vjeru, da ih se pusti na miru, da im se garantuju prava… Ko je kriv, treba ga hapsiti. Ko nije kriv, treba ga pustiti da živi. Vrlo često se dešava da budu hapšeni da iza toga stoje indicije pa čak ni to”, kaže.
Poručuje da selefije pokušavaju živjeti normalni životom.
“Govorimo o vrlo malom broju zajednica koje su izolovane. Imate sada ogroman broj ljudi, selefija, koji pokušavaju da žive normalne živote. Moramo ih poštivati dok poštivaju zakone ove zemlje. Službe trebaju raditi svoj posao, ali trebaju imati isti tretman prema svim građanima”, kaže.
“Ja sam se bavio ljudima. Bio sam u džamiji Kralja Fahda. Bio sam na džumi u Maglaju, slušao hodžu. To su univerzalne poruke koje bi svaki pristojan čovjek trebao prihvatiti. U Bočinji su mi puštali snimke sa CD-a koje treba taj selefija da snimi. Izet iz Ošvi me odveo u Maglaj na ćevape, prošetali smo. U Maglaju sam dobio i Ku’ran na poklon. Moramo biti pošteni da im damo šansu da pokažu ko su i šta su. Oni su prije svega ljudi, a onda selefije”, kazao je Puhalo za N1