Britanci Prelazak Na Islam
BritanciPrelazakNaIslam

Britanske aristokrate koje su prešle na islam

Evelyn bila je prva žena sa zapada koja je otišla na hadž u Meku

Krajem viktorijanskog doba, Britanci su vodili ogromno carstvo na istoku, a neki od najbogatijih primili su islam.

Evelyn bila je prva žena sa zapada koja je otišla na hadž u Meku

Kada su građani Londona izabrali Sadiqa Khana kao svog gradonačelnika, pokrenuta je debata o islamu i muslimanima u Velikoj Britaniji.

Khan je postao jedan od najpopularnijih muslimanskih političara u Evropi kada je osvojio 57 posto glasova na izborima, dok je njegov protivkandidat konzervativac Zac Goldsmith suočen sa optužbama da je vodio kampanju podjela.

Danas, Britanija ima veliku i različitu zajednicu muslimana, sa njih više od 2,7 miliona koji žive u Engleskoj i Velsu.

Krajem viktorijanske ere, Britanci su vodili ogromno carstvo na istoku, koje je uključivalo milione muslimana. Kada su neki od najbogatijih sinova i kćerki tog carstva prigrlili islam, dočekala ih je više znatiželja nego neprijateljstvo.

Novine Daily Mirror su 1913. godine reagirale na konverziju lorda Headleyja u priči naslovljenoj “Irski plemić se okrenuo islamu”.

“Da privlačnost istočnih religija utječe na sve veći broj Evropljana, ponovo se pokazalo u objavi da je Lord Headley, irski plemić koji je proveo niz godina u Indiji, prihvatio islam.

William Quilliam

Kao Headley, mnogi od ranih britanskih konvertita bili su mlade aristokrate i djeca elite. Neki su bili istraživači, intelektualci i visoki činovnici koji su radili i živjeli u muslimanskim zemljama pod kolonijalnom vladavinom Britanije.

Njihove priče, kaže profesor Humayun Ansari sa Univerziteta u Londonu, odražavaju turbulentna vremena u kojima su živjeli, kao i pitanja o religiji i čovjekovoj prirodi.

“Postojao je pokolj i haos Prvog svjetskog rata, pokreti za ženska prava, pitanja o imperijalizmu i prava Britanaca i drugih zapadnih sila da vladaju tolikim brojem ljudi. Na mnoge načine, oni koji su promijenili vjeru živjeli su u turbulentnim vremenima. U britanskim ratovima u Sudanu i Afganistanu, i kasnije Evropi, vidjeli su strašni pokolj, sa vojskama i vladama na svim stranama koji su tvrdili da je Bog uz njih”, objašnjava Ansari.

“Oni su doživjeli ono što opisuju kao mir, duhovnost i jednostavnost islamskih društava”, dodaje.

Ove priče ukazuju na eru kada se na islam na zapadu gledalo mnogo drugačije nego danas. Ovi učenjaci, putnici i istražioci gledali su na istok i vidjeli islam, kao što je opisao lord Headley, kao “mir, bratstvo i univerzalne vrijednosti”.

Ovo su priče nekih od viktorijanskih Britanaca koji su postali muslimani:

William Quilliam (1856-1932)

Jedan od prvih aristokrata koji je prihvatio islam bio je William Quilliam (kasnije Abdulllah), propovjednik Evangeličke metodističke crkve i magnat u pravljenju satova u Liverpoolu. Rođen kao metodista 1856. godine, prešao je na islam ranih 1880-ih. Putovao je u Maroko, Tunis i Alžir kada mu je bilo 17, tražeći topliju klimu kako bi se oporavio od bolesti.

Quilliam je postao fasciniran islamom i počeo ga je studirati. Konvertirao je u Maroku, vratio se u Liverpool i počeo promovirati vjeru pod imenom Abdullah.

Lady Evelyn

Dok je još bio u dvadesetima, napravio je prvu džamiju u Britaniji koja se otvorila na Božić 1889. u Liverpoolu, a pet godina kasnije posljednji osmanski sultan Abdul Hamid II proglasio ga je liderom britanskih muslimana.

Quilliam je napisao knjige kako bi predstavio islam Britancima, a čak je slao primjerke kraljici Victoriji.

Lady Evelyn Cobbold (1867-1963)

Jedna od posljednjih viktorijanskih aristokratkinja koja je prešla na islam i uzela ime Zainab. Rođena je u Škotskoj, a u mladosti je bila viđana po mnogim modernim salonima u Britaniji i Francuskoj, ali i udaljenim kampovima u libijskoj pustinji.

Kada je napunila 65 godina objavila je da prelazi na islam i postala prva žena sa zapada koja je otišla na hadž. Napisala je i knjigu “Hodočašće u Meki”, koja je postala bestseller.

Kada je preminula u svojoj 96 godini, ostavila je instrukcije da na njenom spomeniku bude napisano: “Allah je svjetlo neba i zemlje”.

Dio svog djetinjstva provela je u Alžiru i Kairu, gdje su je odgajale dadilje muslimanke, i kasnije je pisala kako se osjećala muslimankom otkako se sjeća, ali je odlučila da pređe na islam tek nakon što ju je lično primio papa.

Toga se prisjeća u svojoj knjizi: “Prošlo je nekoliko godina, i slučajno sam se zadesila u Rimu sa nekim italijanskim prijateljima kada me je moj domaćin pitao da li bi željela da posjetim papu. Naravno, bila sam uzbuđena. Kada mi se Njegova svetost odjednom obratila, pitajući me da li sam katolkinja, zastala sam na momenat i odgovorila da sam muslimanka. Ne mogu se pretvarati da znam šta me zaposjelo, jer nisam mislila o islamu dugo godina. Svijeća je upaljena, i tada sam odlučila da čitam i proučavam vjeru.”

Rowland Allanson-Winn (1855-1935)

Rowland Allanson-Winn, poznatiji kao Lord Headley, bio bi prvi musliman u Domu lordova da je prihvatio tu poziciju koja mu je ponuđena 1913, kada je postao peti baron Headley.

Rowland Allanson-Winn

Iste te godine prešao je na islam i postao Shaikh Rahmatullah al-Farooq. Godinu dana poslije, vodio je Britansko muslimansko društvo.

Rođen u Londonu 1855. kao protestant, školovao se na vestministerskoj školi i koledžu Trinity, Cambridge. Studirao je katolicizam, inženjerstvo, bio je putnik i novinar, anglo-irski aristokrat koji je smatran viktorijanskim renesansnim čovjekom.

Prvi put se susreo sa islamom u Kašmiru, sredinom 1890-ih. Vidio je islam kao religiju tolerancije i proučavao vjeru u Engleskoj sa svojim mentorom, uvaženim indijskim advokatom i islamskim učenjakom Khwaja Kamal-ud-Dinom.

Lord Headley je bio ekscentričan. Magazin Time ga je opisao kao “čovjeka mnogih stvari”. Također je bio i jedan od pionira borilačkih vještina o kojima je napisao knjigu. Na hadž u Meku je otišao 1923.

Njegova posljednja želja je bila da ga ukopaju na muslimanskom groblju.

Vojvoda Pickthall (1875-1936)

Muhammed vojvoda Pickthall je bio engleski učenjak. Mnogo je putovao i predavao u Indiji i na Bliskom istoku.

Također je bio uspješan pisac, a njegov rad su podržavali D.H. Lawrence, H.G. Wells i E.M. Forster.

Prešao je na islam 1917. i počeo raditi na engleskom prijevodu Kur’ana, kojeg je kasnije odobrio Univerzitet Azhar u Kairu i za šta je dobio velike pohvale.

Pickthall je ipak napisao: “Kur’an se ne može prevesti… Rezultat prijevoda nije uzvišeni Kur’an, ta neponovljiva simfonija, zvukovi koji pokreću ljude do suza i ekstaze. To je samo pokušaj da se prezentira značenje Kur’ana… Nikada ne može zamijeniti onaj na arapskom jeziku.”

Kao učenik državne škole Harrow, Pickthall je išao u razred i družio se sa Winstonom Churchillom. Znao je nekoliko jezika, uključujući arapski, i na kraju sebe nije vidio kao Engleza, već kao muslimana “istoka”.

Izvor: Al Jazeera

Podijelite ovaj članak

Jeste li ovo pročitali?

Pronalazak Nuhove a.s. lađe. Pobijanje biblijske verzije, a potvrda Kur’anskih dokaza:

Šta potvrđuje pronalazak Nuhove lađe? Pitanje Čuo sam za vijest da je Nuhova, a.s., lađa …

error: Oo !!