Religis Religis – Savjeti i novosti iz svijeta duhovnosti
Svako ima svoje planove, ali najbolji su Alahovi planovi
Priča o tome kako sam prihvatila islam je priča o planovima. Ja sam pravila planove, grupa u kojoj sam bila je pravila planove. Allah je, također, napravio planove, a Allahovi planovi su najbolji.
Kada sam bila tinejdžerica, zapazila me grupa ljudi koji imaju vrlo zle namjere. Oni su bili i vjerovatno još uvijek labavi savez pojedinaca koji rade na državnim položajima, ali imaju poseban program – da unište islam. To nije vladina organizacija, oni jednostavno koriste svoje pozicije u američkoj vladi da ostvare svoje ciljeve. Jedan član ove grupe mi je prišao jer je vidio da sam vrlo motivirana i jako se zalažem za ženska prava. Rekao mi je da ako završim studij međunarodnih odnosa s naglaskom na Bliski istok, da će mi osigurati posao u američkoj ambasadi u Egiptu. Htio je da odem tamo kako bih, koristeći svoj položaj u toj zemlji, razgovarala sa muslimanskim ženama i poticala naivne pokrete za ženska prava. Mislila sam da je to sjajna ideja.
Vidjela sam muslimanke na TV i znala sam da su siromašna i potlačena grupa, i htjela sam ih izvesti na svjetlo slobode.S tom namjerom otišla sam na fakultet i počela svoje obrazovanje. Studirala sam Kur’an, hadis i islamsku historiju. Također sam proučavala načine na koje bih mogla iskoristiti te podatke. Naučila sam kako da izvrćem smisao riječi da bih ih natjerala da kažu ono što sam željela. Bio je to vrlo koristan alat.
Međutim, kako sam počela s proučavanjem islama, zainteresirala me njegova poruka. Imala je smisla i to mi je bilo vrlo zastrašujuće. Kako bih se suprotstavila tom utisku, počela sam pohađati nastavu iz kršćanstva. Odlučila sam se da pohađam časove kod jednog profesora s vrlo dobrom reputacijom i doktoratom iz teologije s Harvarda. Osjećala sam da sam u dobrim rukama. I bila sam, ali ne iz razloga na koji sam tada mislila. Profesor je bio unitarijanski kršćanin – nije vjerovao u trojstvo ili Isusovo božanstvo.
Pristala sam i otišla na sastanak s tom grupom nakon jacije-namaza. U prostoriji se nalazilo najmanje 20 muškaraca. Napravili su mi mjesto da mogu sjesti. Našla sam se licem u lice sa starijim Pakistancem. Mashallah, ovaj brat je vrlo dobro poznavao kršćanstvo. Razgovarali smo do sabah-namaza citirajući razne dijelove Biblije i Kur’ana. Nakon što sam saslušala tog mudrog čovjeka koji mi je govorio stvari koje sam već znala sa časova o kršćanstvu, on je učinio nešto što niko prije njega nije – pozvao me je da primim islam.
