Nije bogatsvo na ovome svijetu imati sinove i kćeri
Kad doživiš da te tvoj evlad budi na sabah i još klanjate u džematu shvatiš da si kao roditelj uspio .
Kad se okreneš oko sebe i vidiš koliko su ljudi opterećeni materijalnim ,a zanemaruju najbitnije svoju djecu koja ujutro prije škole svrate na nargilu (vidim jer imam to u komšiluku) shvatiš koliko kao roditelj izvršavaš svoju zadaću .
Kad na ulici sretneš djevojku koju znaš, a ne prepoznaš je (obucena oskudno, bez selama, sa cigaretom u ruci).
Shvatiš koliko se kao roditelj ne smiješ opuštati .
Kad vidiš,da su moralne vrijednosti ispod granice i kad kćerka leži dok otac u kuću ulazi (sutra će tako insAllah dočekati i svekra).
Shvatiš da pored toga što si dobar roditelj moraš biti i dobar odgajatelj .
Kad vidiš, da u kuću tvoje kćerke dolaze djevojke koje su svoje lice uokvirile mahramom i namaz obavljaju.
Shvatiš koliko si kao roditelj rahat ,jer ti je dijete u društvu onih koji se Allaha boje i koji Njemu zahvaljuju .
Nije bogatsvo na ovome svijetu imati sinove i kćeri.
Bogatsvo je imati hairli evlada.
Nije bogatsvo na ovom svijetu imati kuće ,stanove,auta,imetak koji trošiš na putovanja …
Bogatsvo je imati porodicu u kojoj djeca žure u zagrljaj roditelja zato što žele ,a ne zato što imaju obavezu .
Nije bogatsvo na ovom svijetu imati diplomu koja stoji na zidu ili na komodi .
Bogatsvo je imati zadovoljstvo u srcu kada ti prstom upiru u dijete hvaleći ga.
Bogatsvo je kad uspiješ sve ukombinovati i kada si počašćen znanjem,obilnom nafakom,roditeljima koji su ti podrška( fizički,psihički,materijalno),dobrom organizacijom obaveza u porodici ,djeci koja su poslušna…
Ipak ako se izgubiš u svemu ovome dunjalučkom i zaboraviš glavni cilj onda posloži prioritete i izaberi.
Izaberi !!!
Kad vrijeme prođe ,da ne dođemo u situaciju ,da nam se podvikne
“Gledaj majku ,biraj kćerku ,ili ništa te mati nije naučila, ili znam joj ja babu fin čovjek ,ali ništa se ne pita ,ili ma hej ‘gdje nema vjere nema ni odgoja ,ili ,ili ,ili …
Zatim će nam sin dovesti u kuću čeljade koje će nam život okrenuti naglavačke i poništavati sve ono za šta smo se cijeli život borili ,a to je blagostanje u našim domovima.Mir i radost sa onima koje dočekasmo u zagrljaj ,nad kojim smo bdjeli i koje smo odhranili ,koji su ma koliko godina imali naša djeca .
Zamislimo se na stanici ,dok čekamo u redu da otputujemo ,jer svi smo mi putnici samo je pitanje kad nam dolazi voz .
Zamislimo se i ne opuštajmo ,jer lakše je iglom bunar iskopati nego dijete odgojiti .
Molim Allaha ,da budemo od onih koji će se ponositi svojom djecom na ovom i boljem svijetu i da doživimo svi da nas naša djeca jutrom na sabah bude ,elhamdulillah