Mlada koja je preselila na dan svog vjenčanja

Trudila se svo vrijeme da sačuva abdest, ali nije uspjela

Konačno je osvanuo taj dan, dan koji je dugo iščekivala, dan njenog vjenčanja, dan kada će konačno postati halal onome koga voli. Već u ranim satima su joj došle drugarice da joj pomognu da se spremi. Sve je bilo spremno, već odavno su stigle i tetke, daidže, amidže, rođaci, svi s nestrpljenjem iščekuju svatove. Tačno na vrijeme, kako su i najavili, začušese sirene, stižu svatovi… Svi su se uspaničili, svi provjeravaju da li je sve na mjestu, svi žele dočekati svatove na najbolji način. Mladin otac ulazi u sobu i ostaje bez teksta vidjevši svoju mezimicu, upućuje joj savjete i riječi pune ljubavi. S mladom u sobi su ostale drugarice, koje iščekuju da neko od svatova dođe po nju, ali ima još do toga, sjedit će svatovi bar dva sata…

Na kratko, izlaze drugarice i mlada ostaje sama u sobi, gleda kroz prozor i čuje ezan za ikindiju namaz. Trudila se svo vrijeme da sačuva abdest, ali nije uspjela. Razmišlja šta da radi, da sve skine sa sebe, hidžab koji su joj drugarice namještale dva sata, šminku, vjenčanicu, sve mora skinuti da bi opet iznova uzela abdest. Staje ispred ogleda, i gleda se, razmišlja još neko vrijeme, i u to u sobu ulazi njena majka, koja joj govori da će za nekih pola sata po nju ući mladoženjina sestra. Majka sva ponosna na svoju ljepoticu, govori joj kako je najljepša mlada na svijetu i tu pred majkom, mlada počinje da skida hidžab i vjenčanicu, majka pokušava da je zaustavi, pitajući je uspaničeno da li je normalna, a ona joj mirnim tonom odgovara: “Majko, moram klanjati ikindiju, imam dovoljno vremena da uzmem abdest, klanjam i opet se obučem.”

Majka povisuje ton: “Jesi li ti normalna, kakva ikindija, naklanjat ćeš je, vidiš da tamo ljudi sjede, kako ćeš se opet spremiti, nemaš vremena, nema šanse da opet budeš tako lijepa, koliko su ti se samo drugarice trudile oko tebe da te spreme.”

Mlada je svo vrijeme bila smirena, znala je da je namaz važniji od svega: “Majko, sve može čekati, ali namaz ne može.”
Majka je ljutito izašla i jako zalupila vratima

Robinja je konačno ponosno stala pred svog Gospodara da klanja, najsretnija na svijetu, bila je ispunjena jer je Allaha stavila na prvo mjesto, bila je svjesna da će je On da li je klanjala namaz tog dana, a ne za to kakva je bila na dan svog vjenčanja, jer od toga nikakve koristi, namaz je jedino što vrijedi. Suze su krenule niz njeno lice, bila je ispunjena nekim posebnim emocijama. Znala je da prvo mora izvršiti svoju obavezu prema Stvoritelju, pa tek onda treba da ide onome kojeg je On odredio za njenog budućeg supruga. Klanjala je skrušenije i smirenije nego ikad, a Onaj koji svime upravlja uzeo je njenu dušu dok je bila na sedždi. Allahu ekber!

Koje li časti i počasti, vratila se svome Gospodaru na dan svog vjenčanja, njeno lice je bilo umiveno abdestom i tako čista se vratila Milostivom. Majka je opet ušla u sobu, da provjeri da li je konačno spremna, i imala je šta vidjeti, njena kćerka je ležala, nije davala nikakve znakove života, majka je počela zapomagati i jaukati. Svi svatovi su se automatski stvorili u sobi, niko nije mogao da vjeruje šta se dešava.

Sve oči su bile uprte u mladoženju, a on je suznih očiju, potpuno smiren rekao: “Hvala Allahu, ovo je njen, a i moj uspjeh, izabrala je da ispuni Allahovu naredbu prije svega, i ja sam najispunjeniji, najsretniji jer znam da će je On uvesti u Džennet, blago njoj, blago njoj, ona je uspjela, a šta je sa svima nama, koliko mi brinemo o namazu i zašto ga uporno odgađamo za poslije ili ga čak nikako ne klanjamo? Zašto nam vjenačanje, posao, rođenje djeteta, bilo koji dunjalučki događaj mora biti važniji od namaza? Ne smijemo to sebi dozvoliti, stavimo Allaha na prvo mjesto i sve će nam biti na svom mjestu.

Molim svakoga do koga dopre ova priča da izvuče pouku, posebno mladim djevojkama koje žude da na dan svog vjenčanja zadive sve oko sebe, svojom frizurom, šminkom i kojima ne pada na pamet da klanjaju taj dan ili namaz ostavljaju za poslije. Zamislite se, šta ako Allah uzme vašu dušu prije nego li zakoračite preko kućnog praga tog dana? Prvo namaz, pa onda sve ostalo!”

FB stranica: Iskrena suza o,ummete