Religis Religis – Savjeti i novosti iz svijeta duhovnosti
Do produhovljenosti (čišćenja duše) se može doći na mnogo načina, a mi ćemo ukratko spomenuti samo neke
Tevhid
Najprimjerniji i najbolji put koji vodi do čišćenja duše (produhovljenja) jeste ostvarenje istinskog tevhida.
Uzvišeni kaže: “A teško onima koji Njemu druge ravnim smatraju, koji zekat ne daju i koji u onaj svijet ne vjeruju. “ (Fussilet, 6-7)
“Većina komentatora Kur’ana smatra da se pod pojmom davanja zekata (pročišćenja) u prethodno spomenutom ajetu misli na tevhid tj. svjedočenje da nema drugog boga osim Allaha, dž.š., te na vjerovanje kojim se srce čisti. Sve je ovo, zato što ostvarenje tevhida podrazumijeva negaciju bilo kakvog božanstva mimo Allaha, te se samim tim srce čisti, te potvrdu da je samo Allah Bog, i to je osnova svakog produhovljenje i napretka.”(Igasetul-lehfan 1/81, Tefsir, Kurtubi, 19/199, Medžmua fetava, 10/633, Tefsir, Ibn Kesir, 4/94.)
U prethodnom ajetu Allah, dž.š., je tevhid nazvao zekatom (pročišćenjem), kao što je širk nazvao nečistoćom te kazao: “O vjernici, mnogobošci su sama nečist (pogan).” (Et-Tevba, 28)
Ibn Kajjim kaže: “Tevhid je najprefinjenija, najčišća i najbjelja stvar ove vjere, tako da se i najmanje nečistoće na njemu primjećuju. On je kao bijela čista odjeća na kojoj je i najmanja packa uočljiva ili kao kristalno čisto staklo na kojem se vidi bilo kakav nedostatak … ” (El-Fevaid m. 1 84. )
Što se tiče širka, to je nešto najprljavije, najnečistije i najbjednije. (Vidi: Igasetu-lehfan 2/98.)
Tevhid je zekat (pročišćenje) s kojim dolazi bereket uz dobra djela a moguć je samo uz pokornost i to isključivo onu pokornost koja biva u ime Allaha, a za takvu pokornost slijedi velika nagrada. (Vidi: Minhadžus-sunne, od Ibn Tejmijje 6/218)
S druge strane, širk poništava sva dobra djela i razlog je vječnog boravka u Vatri. On je također razlog osude i ostajanja bez podrške, kao što kaže Uzvišeni: “Ne stavljaj uz Allaha nekog drugog boga – da ne bi osudu zaslužio i bez podrške ostao.”(El-Isra, 22), tj. bit ćeš bez onoga koji će te pohvaliti, niti će ti iko u pomoć priteći.(Medaridžus-salikin, 1/458, Igasetu-lehfan, 2/66)
Namaz
Ehu Hurejra, r.a., veli da je čuo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: “Šta mislite kada bi neko od vas ispred svoje kuće imao rijeku u kojoj se kupa pet puta na dan, da li bi bilo kakva nečistoća ostala na njemu?’ Rekli su: ‘Ne bi nikakva nečistoća ostala na njemu.’ Rekao je: ‘Tako je i sa pet dnevnih namaza, Allah njima briše grijehe’.” (Buhari, hadis br. 528, Muslim, hadis br. 667)
Ibnul-Arebi veli: “Kao što se ljudsko tijelo i odjeća zaprljaju od vidljivih nečistoća te se očiste vodom, isto tako i namaz čisti ljude od nečistoća grijeha, sve dok i posljednji grijeh ne bude očišćen.” (Fethul-bari, 2/11-12)
Sadaka (zekat)
Uzvišeni Allah kaže: “Uzmi od dobara njihovih zekat, da ih njime očistiš i blagoslovljenim učiniš, i pomoli se za njih, molitva tvoja će ih zaista smiriti. – A Allah sve čuje i sve zna.” (Et-Tevba, 103)
Ibn Tejmijja, Allah mu se smilovao, kaže: “Zekat za sobom povlači čistoću. Uzvišeni je rekao: ‘Uzmi od dobara njihovih zekat, da ih njime očistiš, od nevaljalština i da ih “blagoslovljenim učiniš.”‘ Njegove riječi: ‘Uzmi od dobara njihovih’ dokaz su da dobra djela čiste dušu i produhovljavaju je od primjesa grijeha, a ove su riječi došle nakon riječi: ‘A ima i onih koji su grijehe svoje priznali.’ Dakle, pokajanje i dobra djela razlog su da se duša produhovi i očisti.” (Medžmua fetava, 10/634-635, sažeto)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Ljudi se sadakom čiste od primjesa nečistoća koje su prisutne kod njih.” (Malik, u Muvetti, hadis br. 15, Albani ga je ocijenio vjerodostojnim)
Ibn Abbas, r.a., upitao je Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da ga zaduži za prikupljanje sadake, pa mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem kazao: “Nisam htio da te zadužim onim čime ljudi sapiru svoje grijehe.” (Ibn Huzejma, hadis br. 2342, Albani ga je ocijenio vjerodostojnim)
Ostavljanje zabranjenih stvari
Ibn Tejmijja, Allah mu se smilovao, o ovome kaže: “Duša i djela ne mogu biti pročišćeni sve dok postoje stvari koje im oponiraju. Čovjek ne može biti produhovljen sve dok ne ostavi nevaljala djela jer ta djela onečišćavaju i prljaju njegovu dušu.” (Medžmua fetava, 10/629, sažeto)
Ibn Kajjim, Allah mu se smilovao, veli: “Zaista je produhovljenje srca u zavisnosti od njegove čistoće, kao što je i produhovljenje tijela moguće samo ako se ono prođe nevaljalih stvari koje mu štete.”
Uzvišeni kaže: “A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove, nijedan od vas ne bi se grijeha očistio; ali Allah čisti onoga koga On hoće, Allah sve čuje i sve zna.” (Nur, 21)
Allah je ovo spomenuo nakon govora o zabrani bluda, potvore i ženidbe bludnicom, što neminovno ukazuje da je produhovljenje i čišćenje moguće isključivo uz napuštanje spomenutih stvari.” (Igasetu-lehfan, 1/81)
Uzvišeni Allah naredio je obaranje pogleda i čuvanje stidnog mjesta, te je kazao: “Reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; to im je bolje, jer Allah, uistinu, zna ono Što oni rade.” (Nur, 30).
Dakle, udaljavanje od nevaljalih djela, bilo javnih ili tajnih, za sobom povlači čistoću i čednost, a Allah je blud i homoseksualnost okarakterisao kao odvratne i prljave stvari.
Uzvišeni kaže: “I Lutu mudrost i znanje dadosmo i iz grada ga, u kojem su stanovnici njegovi odvratne stvari činili, izhavismo – to, uistinu, bijaše narod razvratan i zao.” (El-Enbija, 74)
Lutov narod je kazao: “Istjerajte Lutovu porodicu iz grada vašeg, oni su ljudi čistunci.” (En-Neml, 56)
Dakle, oni su i pored toga što su bili mušrici potvrdili da čine nevaljala i odvratna djela, a da Lut i njegova porodica te stvari ne čine.
Allah o nevaljalim bludnicima kaže: “Nevaljale žene su za nevaljale muškarce, a nevaljali muškarci su za nevaljale žene.” (En-Nur, 26) [Igasetu-lehfan 1/97]
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ko počini neko od ovih nevaljalih djela neka ih prikrije jer ako ih nama otkrije, mi ćemo nad njim sprovesti kaznu.” (Malik, u Muvetti, hadis br. 12)
Preispitivanje samog sebe
Produhovljenje je moguće jedino uz stalno preispitivanje, jer se duša ne može očistiti nikada osim uz preispitivanje. Hasan el-Basri, Allah mu se smilovao, rekao je: “Tako mi Allaha, vjernik se uvijek preispituje i govori da ovo nije htio, ovo nije trebao pojesti, niti na ovaj ulaz ući niti tamo izaći. ovo nisam htio; zašto mi je ovo trebalo; ovome se neću vratiti, kao i mnoge druge riječi slične ovima. Stalnim preispitivanjem samog sebe uočavamo nedostatke i u mogućnosti smo da se popravimo.” (Medaridžus-salikin, 2/510)
“Najštetnija stvar po čovjeka jeste nemar, nepreispitivanje samog sebe, zanemarivanje stvari, a sve ovo vodi čovjeka u propast. Ovo je stanje propalica koji zanemaruju bitne stvari i oslanjaju se na oprost a nikad ne preispituju sami sebe srljajući tako u propast zaboravljajući na grijehe.” (Igasetu-lehfan, 1/136)
Preispitivanje može biti dvojako: jedno biva prije djela, a drugo nakon učinjenog djela. Što se tiče prve vrste preispitivanja, ono podrazumijeva zaustavljanje prije samog djela i razmišljanje o njemu kako bi se razlučilo da li je potrebno djelo učiniti ili ostaviti.
Druga vrsta preispitivanja biva nakon učinjenog djela a ova vrsta se dijeli na tri kategorije: – prva, preispitivanje u pokornosti koja je izvršena na nepotpun način;
– druga, da se preispita svako djelo koje je urađeno, a bilo je preče da ne bude urađeno;
– treća, da se preispita za djelo koje je dozvoljeno uraditi. Zašto je urađeno? Da li su tim djelom traženi Allahovo zadovoljstvo i nagrada na ahiretu ili je tim djelom ciljan dunjaluk? (Igasetu-lehfan, 1/134-135, sažeto)
Onaj ko pogleda u stanje većine nas uočit će veliki nemar i zapostavljenost preispitivanja samog sebe, a zanimanje za nedostatke kod drugih što neminovno dovodi do umišljenosti i oholosti.
Ibn Kajjim, Allah mu se smilovao, kaže: “Jedan od pokazatelja da se čovjek vratio Allahu jeste napuštanje preziranja i omalovažavanja onih koji su u zabludi te bojazan za njih uz otvaranje vrata nade za sebe. Nadaš se milosti od Allaha, a strahuješ da će one koji su u zabludi zadesiti kazna, ali se ipak nadaj milosti i za njih i boj se da tebe ne zadesi kazna.
Ali ako baš moraš da ih prezireš i mrziš zbog onoga na čemu su oni, onda preziri sam sebe više nego što prezireš njih i nadaj se za njih da dobiju više milosti nego što se nadaš za sebe.” (Medaridžus-salikin, 1/438)
Pošto je samopreispitivanje kod ljudi očito manjkavo, navest ćemo neke od izreka selefa u vezi s ovim kako bismo obratili pažnju i pokušali da se ugledamo na njih. Hasan el-Basri rekao je: “O sine Ademov, nećeš postići potpun iman sve dok ljude okrivljuješ zbog nedostatka koji i sam činiš i dok ne počneš liječiti taj nedostatak kod sebe. Pa kada to uradiš, uočit ćeš drugi nedostatak, pa ako se i njime pozabaviš, onda ćeš se samo o sebi brinuti a Allahu su najdraži robovi koji tako čine.” (Sifetu-safva, 3/234)
Rečeno je Rebiju b. Hajsemu: “Zar nećeš opominjati ljude?”, pa je rekao: “Ja sobom nisam zadovoljan, pa kako da idem od sebe i kritikujem druge. Ljudi su se pozabaviti tuđim grijesima a zaboravili su svoje.” (Sifetu-safva, 3/60)
Mejmun b. Mehran rekao je: “Čovjek neće biti bogobojazan sve dok ne preispita samog sebe više nego što preispituje druge, sve dok ne bude siguran odakle mu je oskrba, odjeća, piće, da li je od halala ili harama.” (Hiljetul-evlija, 4/89)
Avn b. Abdullah je rekao: “Niko nije istraživao tuđe mahane osim onda kada je zaboravio na svoje.” (Hiljetul-evlija, 4/248)
El-Sirri el-Sakri rekao je: “Od znakova postepenog odlaska u propast jeste i neuočavanje vlastitih nedostataka.” (Sifetu-safve, 2/76)
Ebu Osman el-Hajri rekao je: “Strah od Allaha vodi te ka Njemu, umišljenost te sputava na tom putu a prezir ljudi jeste bolest koja nema lijeka.” (Sifetu-safve, 4/105)
Ahmed b. Asim el-Entaki veli: “Najkorisnija iskrenost jeste da pred Allahom priznaš vlastite nedostatke”, a zatim je rekao: “Spoznaja samog sebe zatvara puteve ka umišljenosti.” (Sifetu-safve, 4/277)
I na kraju ovih redova molim Allaha da pročisti duše naše, a On to najbolje umije jer ih je On stvorio i njima upravlja.
