Kada god budete koristili proizvode iz Srbije, a budete imali zamjenu za njih, zamislite da ovoj majci objašnjavate zašto to radite?

Prije dva dana sam u trgovini htio kupiti jedan proizvod.

Stalno za proizvod, za koji ne znam gdje je proizveden i kakve sastojke ima, čitam sadržaj i gledam porijeklo.

Srbija.

Sjetio sam se genocida.
Sjetio sam se nišana u Potočarima.
Sjetio sam se majki i očeva kojima su ubili sinove, kćerki i sinova kojima su ubili očeve, žena kojima su ubili muževe.
Sjetio sam se srbijanskog negiranja genocida.
Sjetio sam se da je ekonomija način da neko bude jak, moćan, da može financirati projekte,…

Ne, ne sa mojim novcem.

Kada god mogu i gdje god mogu neću kupiti ništa iz Srbije.

Vratio sam proizvod.

Postidio sam se u ime svih onih koje nije briga.
Postidio sam se svojih sunarodnjaka koji su zaboravili.
Postidio sam se i onih koji svoju ulogu smatraju nevažnom, a ona je najvažnija.

Kada god prijatelji moji, budete pili, jeli, koristili proizvode iz Srbije, a budete imali alternativu, neka vam naumpadne da pomažete ubice naroda svoga.

Ubice očeva svojih.
Ubice braće svoje.
Ubice sinova svojih.

Zaborav je najveće zlo koje nam se može desiti.

Ako osjetiš da zaboravljaš neka ti naumpadne ova fotografija.

I zamisli da ovoj majci objašnjavaš zašto to radiš?

Sabahuddin Sijamhodzic