Ovu informaciju za Faktor je potvrdio i glavni imam Midhat efendija Čakalović
U Visokom, na mezarju Stuparići, jučer desila se nesvakidašnja situacija. Naime, prilikom klanjanja dženaze prisutni su pomisli da čuju lupanje iz kabura koji je bio zatrpan i svi su bili u nevjerici.
Lupanje se ponovilo, tako da su otkopali sanduk da provjere da osoba nije nekim čudom živa. Ovu informaciju za Faktor je potvrdio i glavni imam Medžlisa islamske zajednice u Visokom Midhat efendija Čakalović.
– Jeste tačno da se to dogodilo. Ja sam razgovarao sa imamima koji su bili tu i koji su klanjali dženazu i učili na kaburu. Istina je da su otkopali mezar. Priustni su pomislili da su ukopali živog čovjeka. Stvarno se čulo lupanje. Pošto je bila Covid-dženaza onda je i sanduk takav bio. Najvjerovatnije se desio odron kamena ili zemlje kako je smrznuto, da je udarilo jednom u gornji dio sanduka i poklopac i to se ponovilo nekoliko puta.
Imami su mi rekli da je bilo nezgodno, pošto su bili tu sin i članovi porodice, onda su na brzinu otvorili misleći da je stvarno živ. Vidjeli su da kesa u kojoj je tijelo nije pomicana. Neko od prisutnih je nazvao Hitnu pomoć koja se ubrzo pojavila.
Nakon ovog događaja krenule su priče. Ima priča da je čovjek oživio, da su mu ruke sve bile krvave koliko je udarao, ali to ništa nije tačno. I meni cijeli dan zvoni telefon i svi pitaju za događaj u Stuparićima – kaže za Faktor Midhat efendija Čakalović.
I iz Hitne pomoći Visoko su nam kratko rekli da su u subotu dobili poziv sa mezarja Stuparići i da je ekipa izašla na teren. Također, i iz MUP-a Zeničko-dobojskog kantona su nam potvrdili da su dobili poziv i da je njihova ekipa bila na licu mjesta.
Izvor: Faktor
Pročitajte također članak koji govori na ovu temu:
Znate li da je najbolje kada posjećujemo nečiji mezar, da se skroz približimo uz kabur i da kažemo: O ti koji ležiš u kaburu!
Pitanje: Da li umrli osjećaju kada ih neko posjeti u mezarju? Da li je prilikom toga obaveza stajati pored kabura ili je samo dovoljno da se uđe u mezarje?
Odgovor: Allah najbolje zna da li umrli osjeća kada ga neko posjeti. Neki učenjaci iz prvih generacija su stava da umrli osjeća, ali za takvo nešto, koliko znam, nema jasnog dokaza. Međutim, sunnet je, kao što znamo, da se mrtvi posjećuju i da im se naziva selam riječima: es- selamu alejkum dare kavmil-mu’minin ve inna inšaAllah bikum lahikun, nes’elullahe lena ve lekum-l-afijete, jagfirullahu lena ve lekum, jerhamullahul-mustakdimine minna vel-muste’hirin. Ovo je ono što nam je propisano, a kada je u pitanju da li mrtvi osjećaju ili ne, potrebno je za takvo nešto imati jasan dokaz.
Bez obzira osjećali umrli našu posjetu ili ne, na nama je da praktikujemo sunnet i da ih posjećujemo, za njih dovimo, jer za to imamo sevap, a njima koristi. Naša dova i posjeta umrlima koristi im i za to imamo nagradu i sevap jer se time podsjećamo na smrt i na onaj svijet. Ukoliko bi čovjek stao sa strane mezarja i nazvao selam, bilo bi dovoljno. Ukoliko bi stao pored mezara i rekao: es-selamu alejkum dare kavmi-l-muminin ve inna inšaAllah bikum lahikun, nes’elullahe lena ve lekum-l- afijete, jagfirullahu lena ve lekum, jerhamullahu-l- mustakdimine minna ve-l-muste’hirin, i to bi bilo dovoljno.
Međutim, bolje je ukoliko čovjek posjeti kabur nekoga iz svoje porodice (oca, brata) i skroz se prisloni na mezar. Dakle, najbolje je i najpotpunije je ako se u potpunosti približi kaburu svoga oca, brata, prijatelja i sl., i kaže: Esselamu alejkum o ti koji ležiš u kaburu (po imenu ga zovne), neka je milost Allahova nad tobom i Njegov bereket. Neka ti Allah oprosti, smiluje ti se i poveća nagradu za dobra djela.
Ibn Baz, Fetava nurun aled-derb