7. septembar- za tebe i mene možda još jedan “uobičajen” dan, dok je za nekoga kraj, ili da kažemo novi početak, stvarni početak.
Sestra Zukić Tafida, u svojoj 30.-oj godini, bješe maštala o svemu pomalo, a ponajviše o hidžabu, svojoj kruni. Tog dana ju je Allahovom voljom i stavila. Iako iskušana zdravstvenim poteškoćama, kaže da sreću nije mogla opisati, suze, sreća, zadovoljstvo, ispunjenost…sve se sastalo. Tek je osjetila da je život pred njom i nove prilike.
Allah je dao da i mi kao projekat imamo udjela u njenoj sreći, jer za nas je dova svake od vas, ono što je neprocjenjivo. Jednako dok se ona radovala i ponosno nosila krunu, i mi smo se radovale i bile ponosne što imamo još jednu kraljicu sa svojom krunom, među nama. Imala je i ona snove, mnoge. Jer, mlada bijaše.
A onda… svanu’ 1.decembar. Neko bi rekao, novi mjesec, novi početak, nove prilike. Ali Tafida je preselila. Allah s.w.t. ju je vratio Sebi. Njen dunjaluk, želje, planovi, snovi, posao, ona u jeku mladosti…sve je stalo! Samo ona, meleki ispitivači i Gospodar Koji sluša njene odgovore na pitanja u kaburu. Nema više prijateljica, porodice, radnih kolega, nikoga! Sama ona polaže ispit na prvoj stanici ka Ahiretu!
Ali hvala Allahu Uzvišenom koji ju je počastio hidžabom neposredno prije vraćanja Njemu. Subhanallah, šta da insan uradi u životu pa da bude pred smrt počašćen onim što Allah voli?… Ona je to nečim zaslužila, a Allah najbolje zna šta je to. Mi molimo Allaha da joj uljepša boravak u kaburu i da je uvede u Dzennet na sudnjem danu.
I tebe koja/i ovo čitaš, molimo, uputi dovu sa svoju sestru po vjeri. Možda tebi to ne znači mnogo, a njoj možda olakša boravak u kaburu i polaganje računa na Sudnjem danu.
A mi smo evo živi, čitamo i o njenoj smrti među mnogim ostalim, a koliko smo odlučni one mahane koje znamo da nas mogu koštati onda kada ostanemo sami pred Gospodarom, koliko hitro ih mijenjamo, uklanjamo?! Za hidžab, život u vjeri, i šta sve ne, još uvijek čekamo neko “sutra”!
Jer, je l’ tako, ima vremena! Mladi smo. A šta, ako su naša vrata sljedeća stanica, meleka smrti? U kakvom stanju će nas zateći?
Kakve će nas pred Gospodara odvesti? Onaj ko kaže da ima vremena za promjenu, a sam ne raspolaže vremenom, taj živi u snovima!
Pazi, o dušo nemarna, požuri probudi se iz snova, kreni naprijed, ostavi ono što znaš da Onaj prema kome ideš ne voli, jer znaj da uvijek postoji šansa da se iz tih snova u kojima si sad nikad ne probudiš, a Njemu se vratiš! Znaj da je ovaj život san, a da je smrt buđenje!
Evo i ovaj dan, On ti dade kao nafaku, priliku da učiniš korak naprijed, da se popraviš, da Mu se približiš, a za sutra, ne znaš hoće li svanuti! Pa kreni, jer vremenom ne raspolažeš ti, niti mu kraj određuješ, a za njega ćeš odgovarati.
Znaj o dušo, danas je melek smrti pored tebe prošao i drugome otišao, ali budi svjesna da će doći dan kada će pored drugih proći i tebi doći! Probudi se! Sada! Jer, kasnije, ne znaš je l’ postoji….
FB profil: Oaza Tuzla