PITANJE: Esselamu alejkum.
Izvinite šejh Allah da vas nagradi, htjela bi pitati u vezi *kišnice* i liječenja sa tom vodom, blagodati kišnice. Na jednom predavanju sam čula da se u tefsiru spominje priča da kada su Mekenlije učinile hidžru u Medini prve godine, da su im Jevreji napravili sihr, pa je pogodio sve žene muhadžirke tako da nisu mogle da ostanu u drugom stanju (hamile).
Pa je jedan od njihovih lijekova bio konzumiranje kišnice (liječenje kur’anom, rukjom i kišnicom ). Prva žena koje je razbila taj sihr je bila Esma bint Ebu Bekr, radijallahu anhuma. Zanima me na koji način se može koristit i da li je ovo ispravno.
ODGOVOR: Ve alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Ovaj govor i ovo tumačenje nisu tačni.
Kiša (kišnica) nema veze sa liječenjem sihra, džinskog dodira i uroka. Da je korisna u liječenju spomenutog upotrijebio bi je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada je bio opsihren. I poučio bi svoj ummet da u kišnici ima koristi pri liječenju.
Bilježi Taberani od Ebu Zerra, radijallahu anhu, da je rekao: “Napustio nas je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a nema ptice koja maše krilima na nebesima da nam o njoj nije ostavio neko znanje”. Vjerodostojnim ga ocjenjuje šejh Albani.
Poučio nas je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, u vjerodostojnim hadisima da se dova ne odbija prilikom padanja kiše i da se traži bereket u kiši (da pokisnemo) jer friško dolazi od svoga Gospodara. Šerijatski tekstovi ukazuju da je kiša čista za abdest i gusul. To je ono što je došlo o kiši u Šerijatu.
Također, korist liječenja sihra, džinskog dodira i uroka kišom nije prenešena od selafa ovog ummeta niti su na to ukazali imami i učenjaci. Sa druge strane, u praksi se to nije potvrdilo.
Argumenti sa kojima se navodno dokazuje korist kišnice pri liječenju nisu vrijedni komentara. Priča o opsihravanju žena muhadžira i liječenja kišom je batil.
Prema tome, korist liječenja sihra, džinskog dodira i uroka kišom nije potvrđena ni u Šerijatu niti u praksi.
Ve billahi tevfik.