Pišem ovo tebi, koji si izgubio nekog, da znaš da smrt nije stvarni rastanak
Nakon mjesec dana provedenih u Austriji i dvije operacije moja kćerka Esma je preselila na Ahiret.
Supruga i ja vratili smo se u Zenicu a sutradan sam, onako shrvan i pogođen smrću kćerke, otišao na sabah u džamiju.
Hafiz Beganović nije znao da sam tu u saffu iza njega jer sam ušao u džamiju dok je on izgovarao početni tekbir.
Nakon proučene Fatihe, moj dobri hafiz je počeo da uči ajete iz sure Ali Imran. Kao blještava munja do mene su doprle riječi Gospodara našeg:
“Sve što je živo umire Allahovom voljom u času suđenom.” (3:145)
Ovaj ajet je unio smiraj u moje srce. Shvatio sam da moja Esma nije mogla živjeti ni dan više niti dan manje. Preselila je baš onda kada joj je i propisano da preseli.
Pišem ovo tebi, koji si izgubio nekog, da znaš da smrt nije stvarni rastanak. Vidjećemo se mi opet na Sudnjem danu. Stvarni rastanak je tek onda kada neko ode u Džennet a neko u Džehennem.
Stoga, vratimo se Allahu i pokajmo se još danas kako bismo zajedno s onima koje volimo, Allahovom milošću, uživali u Džennetu.