Kako je bogati trgovac (vjernik) provodio vrijeme po avionu i hotelskim sobama. Iskustvo njegovog službenog pratioca

Iskustvo koje je doživio njegov lični službenik tokom putovanja od par dana…

Šejh Muhamed el-A’rifi, ispričao je slučaj koji je njemu prenio jedan od njegovih prijatelja. Prijatelj od šejha Muhameda, ispričao je sljedeće: “Putovao sam jednom van Saudije sa jednim trgovcem, ustvari, smijem slobodno da kažem da je on jedan od najvećih trgovaca u Saudijskoj Arabiji i jedan od milijardera.

Došli smo na aerodrom te su ukrcali na avion. Zaboravio sam da kažem, ja sam bio jedan od njegovih službenika koji je radio u njegovoj firmi. Kad smo se smjestili u avion, on me upita, da li ima nekih papira slučajno da treba potpisati prije nego avion poleti, rekao sam da nema, da je sve spremno i potpisano.

Nakon što je popio čašu vodu, lijepo se namjestio, uzeo je i otvorio Kur’an, te počeo učiti. Učio je polako i smireno, bez prekidanja i odmaranja. Gledao sam ljude oko sebe, neki su čitali novine, neki su gledali TV, neki su spavali, drugi pričali, ali on je učio Kur’an. Učio je puna dva i pol sata, negdje oko 5-6 džuzeva je proučio. Pošto sam prvi put sa njim na poslovnom putovanju, malo mi je bilo začudno, sa mnom nije riječi progovorio, samo je učio. Iskren da budem, nisam ga tako zamišljao, zamišljao sam ga kao klasičnog bogataša a i naše putovanje sam zamišljao gdje će biti priče, šale, i sl. Kad je avion počeo da se spušta, zatvorio je Kur’an i spremio se za izlazak.

Nakon izlaska iz aviona, otišli smo do hotela, smjestili se i počeli sa obavljanjem poslova zbog kojih smo i došli. Međutim, gdje smo god došli, u bilo koju firmu ili neki ured, ako bismo trebali čekati ili nismo imali nešto posebno raditi, on bi izvadi džepni Kur’an, otvori bi ga i uči. Stalno, na svakom mjestu, gdje smo god čekali, on je svaku minutu iskorištavao za učenje Kur’ana. Divio sam mu se, kao da mu posao nije bio na umu, kao da ga svo to bogatstvo koje ima uopšte ne zanima, kao da mu nije stalo ni do čega, nego samo do učenja Allahove Knjige. A svaki posao smo uspješno obavljali i zaključivali.

Proveli smo u tom gradu tri dana i za ta tri dana, moj šef (milijarder), proučio je čitav Kur’an za vrijeme čekanja i pauza na sastancima. SubhanAllah! Da, za tri dana za vrijeme kratkih pauza i pored tolikog bogatstva, obaveza, poslova, putovanja, odgovornosti prema radnicima, porodica, na prvom mjestu je odnos i odgovornost prema Kur’anu, jer zna i svjestan je svega toga, da u svim tim silnim dunjalučkim obavezama, koje su samo iskušenje za njega, a posebno veliko bogatsvo, jedini i pravi način vođenja života u takvom stanju je kroz Kur’an i druženje sa Kur’anom.

Nema sumnje, da ovakav odnos prema Kur’anu, nije samo „puko“ učenje, nego je Kur’an njegova vodilja kroz život. A šta je sa nama? Koliko se mi družimo sa Kur’anom, koliko puta ga proučimo cijelog? Jednom godišnje…možda???

A koliko vremena provedemo bez veze, a kako bi se tek ponašali da imamo na računima milijarde dolara, da imamo nekoliko velikih firmi i na stotine ili hiljade radnika, da stalno putujemo po svijetu zbog poslova? Da li bi onda imali vremena za učenje Kur’ana ili bi imali vremena samo za Dunjaluk? Bogatstvo ga nije udaljilo od Kur’ana…

Saudin Cokoja