Religis Religis – Savjeti i novosti iz svijeta duhovnosti
Šeriatski stav klanjanje namaza bez abdesta…
U kojim slučajevima se mora ponoviti namaz
Tekst hadisa
Prenosi se od Ebu Hurejre, radijallahu anh, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
“Allah neće primiti namaz nijednog od vas – kada izgubi abdest – sve dok se ne abdesti.”
Izvod hadisa
Hadis je zabilježio imam Buhari u svome Sahihu i citat je njegov, u Knjizi o abdestu, u poglavlju Ne prima se nikakav namaz bez abdesta, br. 135; kao i u Knjizi o dosjetkama, u poglavlju O namazu, br. 6954.
Imam Muslim ovaj hadis zabilježio je u svome Sahihu, u Knjizi o čistoći, u poglavlju O obaveznosti čistoće za namaz, br. 225.
Hadis su još zabilježili: Ebu Davud, br. 60; i Tirmizi, br. 76.
Tema hadisa
Hadis govori o neispravnosti namaza koji se -u normalnim okolnostima- obavi bez abdesta, te pojašnjava da takav namaz Uzvišeni Allah i ne prima.
Prenosilac hadisa
Ebu Hurejre je Abdurrahman b. Sahr ed-Devsi. Poznat je po svome nadimku Ebu Hurejre. Primio je islam prije ili poslije Bitke na Hajberu. On je ashab koji je prenio najveći broj hadisa od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Spominje se da je Bekijje b. Mahled u svome musnedu zabilježio 5374 hadisa od Ebu Hurejre, radijallahu anh. Niko od ashaba ne prenosi ni približan broj hadisa koje on prenosi.
Kaže imam Buhari: “Od njega je prenosilo hadis 800 ljudi ili više.” I u ibadetu je bio primjer drugima. Umro je u Medini 59. h. g. u 78. godini života i ukopan je na mezarju Beki‘i. Allah da bude zadovoljan s njim. (Vidjeti: Ibn Abdul-Berr, El-Isti‘ab, br. 1190; Ibn Hadžer, Tehzibut-Tehzib, 4/601-603; Ebu Nu‘ajm, Hil‘jetul-Evlija, 1/376; Ibnul-Esir, Usdul-Gabe, br. 6319; Zehebi, Sijer E‘alamin-Nubela; 2/578.)
Komentar hadisa
Namaz ima posebno mjesto kod Uzvišenog Allaha. On je najvažniji i najčasniji ibadet, djelo s kojim se vjernik najviše i najbolje približava Svevišnjem Allahu. Najčvršća je veza između roba i Gospodara. Zbog svega ovoga a i drugog, zabranjeno je vjerniku stupiti u namaz i njime se približiti svome Gospodaru a da se prethodno nije očistio.
O tome nam prenosi i Ebu Hurejre, radijallahu anh, od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da Allah nije zadovoljan namazom vjernika niti će ga nagraditi za njega ukoliko ga obavlja bez abdesta, sve dok se ne abdesti i na takav način Mu obavi namaz.
Poruke hadisa
Hadis jasno ukazuje da je abdest uslov ispravnosti svakog namaza, kao što na to upućuje i Kur’an.
Onaj koji bude klanjao namaz bez abdesta, taj kao i da nije klanjao jer je abdest ključ namaza, pa se ne može stupiti i otpočeti s namazom osim s njegovim ključem. To važi za sve, sem u prevelikoj nuždi, recimo kada osoba nema kod sebe vode da se abdesti niti je u mogućnosti uzeti tejemmum, ili bolesnika koji zbog bolesti ništa od toga ne može učiniti. Takve osobe imaju opravdanje i mogu klanjati bez abdesta.
Značenje riječi “da namaz neće biti primljen” jeste da takav namaz nije ispravan i da čovjek za njega neće biti nagrađen.
Ima namaza koji su primljeni a ima ih i koji su odbijeni, pa oni koji budu obavljeni na ispravan način bit će primljeni, dok oni koji ne budu obavljeni na ispravan način, oni neće biti ni primljeni. I takav slučaj je sa svakim ibadetom zbog riječi Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem: “Ko učini neko djelo koje nije od naše vjere, ono će mu se odbiti.” (Buhari, br. 2697; Muslim, br. 1718.)
Obavezni fard-namaz, nafila-namaz pa čak i dženaza-namaz neće biti primljeni bez abdesta pa čak i ako čovjek zaboravi da nema abdest i klanja namaz, namaz mu neće biti primljen sve dok se ne abdesti i klanja sa abdestom. S tim da, ukoliko čovjek u neznanju obavi namaz bez abdesta ili zaboravi da nije uzeo abdest pa klanjao, takav, ako Allah da, neće biti griješan.
Islamski učenjaci se razilaze da li je neophodan abdest i za sedždu šukra i sedždu prilikom učenja Kur’ana. Allah najbolje zna, ispravnije mišljenje je da za spomenuto nije neophodan abdest, jer se ne prenosi od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da se abdestio za ove sedžde, niti se prenosi da je naređivao drugima da to čine. Također, poznata je definicija namaza čije se odrednice ne nalaze pri sedždi.
Hadis je dokaz i da namaz biva pokvaren ukoliko osoba izgubi abdest, svejedno da li to bilo namjerno, svojevoljno ili nehotice i pod pritiskom.
Ko izgubi abdest u namazu, on se mora abdestiti i ponovo otpočetka klanjati namaz.
Ukoliko osoba klanja namaz, pa se nakon određenog vremena sjeti da nije imala abdest za njega, obaveza joj je ponoviti namaz.
Namaz nečistog, koji je bez abdesta, strogo je zabranjen. Ukoliko bi namjerno na takav način obavljao namaz, to bi bio vid izigravanja sa Uzvišenim Allahom. Zbog takvog postupka će biti griješan. Većina islamskih učenjaka smatra da taj grijeh ne doseže granicu nevjerstva, dok je kod Ebu Hanife, rahimehullahu te‘ala, takva osoba nevjernik zbog izigravanja s namazom. Ispravnije je da nije nevjernik ali je griješan za svoj postupak.
Ukoliko imam bez abdesta predvodi namaz drugima, on će sam ponoviti namaz.
Ukoliko se vjernik abdesti pa klanja jedan namaz, a nakon toga nastupi vrijeme drugog namaza, ne mora se ponovo abdestiti već može sa istim abdestom klanjati i sljedeći namaz, jer se u hadisu kaže: “kada izgubi abdest”.
U hadisu je dokaz da ono što izađe na dva prirodna otvora kvari abdest i namaz po konsenzusu islamskih učenjaka.
Hadis ukazuje na veličinu namaza kada ga Svevišnji Allah ne prima bez čistoće.