Religis Religis – Savjeti i novosti iz svijeta duhovnosti
Umjesto da insistira na majčinom iskustvu progona, on sada poziva na nekakav zaborav
Prošlo je 25 godina počinjenja genocida u Srebrenici kada je Haris Pašović gostovao na N1. 13. jula 2020. majke, sestre, supruge iz Srebrenice su obilazile mjesta gdje su strijeljani njihovi najmiliji. Samo dva dana od 11. jula i nekoliko sati nakon podsjećanja na ta masovna ubistva, gdje su srodnici žrtava govorili o onima koje je pogubilo velikosrpskog zlo, Pašović je, vjerovali ili ne, rekao da moramo početi zaboravljati.
“Mi moramo da napravimo crtu! Mi moramo da počnemo da zaboravljamo”, poručio je Pašović u emisiji “Večernji studio” na TV N1.
Još je nešto poslije toga pričao, u pokušaju da prethodno izrečenoj grozoti dadne nekakav smisao, neke usporedbe o tome šta je radila njegova generacija 25 godina poslije Drugog svjetskog rata. Čak je Pašović podsjećao na let na Mjesec i misiju Apollo 11 koju su 1969. gledali na TV-u. Da, tako on želi poručiti da je bolje da gledamo skok sa ruba svemira nego da se prisjećamo Biljana, Kravice, Korićanskih stijena, Manjače, Markala, Starog mosta, Luke, Heliodroma, Ahmića, Žepe, Ferhadije…
O tome koliko je Pašović beskičmenjak, kazao je upravo ovom prilikom, jer je potvrdio da je njegova majka kao dijete iz Rogatice bježala sa svojom porodicom ispred četnika u Drugom svjetskom ratu. Dakle, ni to u njemu nije probudilo i stvorilo dostojanstvo. Umjesto da insistira na majčinom iskustvu progona, on sada poziva na nekakav zaborav.
No, ovi stavovi osobe koju nam lažno predstavljaju kao bitnu, otvaraju neslućene dimenzije hipokrizije u koju nas poziva. Pašović ovako negira i kontrira svim onim brojnim porukama iz Srebrenice, iz Prijedora, Sarajeva, Brčkog, Ključa, Mostara, Foče, Stoca u kojima majke, očevi, braća, sestre, supruge, unučad govore da ne smijemo zaboraviti! Logoraš si, tukli su te – zaboravi! Žrtva si silovanja – zaboravi i ti! Uspješno si odbranio selo od agresorskog napada, tenkove si rastjerao s puškom, oslobodio si Vozuću ili Vlašić – zaboravi i te svoje podvige.
Sve one izjave u kojima Hava Tatarević, Munira Subašić i sve ostale majke poručuju da ne smijemo zaboraviti, Pašović bi da obesmisli i negira. Taj ultimativni zahtjev – ne zaboraviti, koji znači i sam opstanak, sada bi Pašović anulirao. Nije teško zaključiti da on ovako direktno radi protiv opstanka Bošnjaka i BiH. Posebna je njegova sramota što se zaboravom čini neoprostiv grijeh prema žrtvama, prema civilima, ali i zaslužnim za odbranu BiH. Hiljade bijelih nišana i stotine masovnih grobnica trebaju biti prekrivene zaboravom? Katastrofa!
Pašović je još rekao i da postoji “teror sjećanja”. Uzalud su bile prenaglašene gestikulacije kojima je htio ubrizgati utemeljenost onome što je rekao. Izrečeni Pašovićev besmisao, ne samo da je argumentacijski neodrživ, nego je i sraman. Ne samo da je sraman, nego je i opasan. I nije to stvar samo jednog TV gostovanja i samoprovaljivanja nekog ispraznog gosta koji je predstavljen kao znalac. Ovaj patogeni poziv je itetkako opasan za društvo. Molimo naše čitatelje, psihologe, sociologe, medije, organizacije, institucije da nam objasne otkuda ovakvi tipovi? Ko ih je afirmirao? Ko je ovakvim prazninama omogućio da budu bilo šta u našoj stvarnosti?
Cijeneći da nema zabrane govora, smatramo da treba postojati način da ova osoba bude nepoželjna na svim prodržavnim adresama. Svakako, ne može mu se zabraniti da ovo govori, na RTRS-u i kod Milomira Marića na Happy TV-u.