Pazimo na svoja djela, na svoje postupke, da ne padnemo u zamku…
Jedan vrabac u prašini ugleda zamku za ptice, pa upita: „Ko si ti?”
Odgovor je glasio: „Ja sam samo jedan Allahov rob!”
Vrabac upita: „A zašto sjediš u prašini?”
Zamka reče: „Iz skromnosti pred Allahom!”
Vrabac ponovo upita: „A zašto toliko spuštaš krila na zemlju?”
Zamka: „Iz strahopoštovanja pred Allahom!”
Vrabac: „Zašto ti je toliko zategnut srednji dio?”
Zamka: „Zbog spremnosti da budem od koristi drugima.”
Vrabac: „A kakvo ti je to zrno?”
Zamka: „Ovo sam pripremila da udijelim sadaku!”
Vrabac: „A bi li ga meni dala?”
Zamka: „Ako si u potrebi, uzmi ga!”
Vrabac se približi, pade u zamku i od silnog bola jeknu!
Zamka reče: „Pričaj ti sada što hoćeš, ali iz mojih kandži se nećeš izvući!”
Vrabac s kajanjem: „Utječem se Allahu od onoga ko govori poput tebe a radi ovakva djela!
Znaš li šta je zamka a ko je vrabac?
Zamka je dunjaluk, a vrabac – to smo ja i ti.