Upozorenje profesora Šukri Ramića na lažnu dovu koju ste sigurno viidjeli
PITANJE:
Mnogi uposlenici jedne naše općine ovih su dana nastojali da sebi kopiraju Arš-dovu, koja je kružila među njima. O značaju te dove na popratnom listu navedene su vrijednosti koje mi izgledaju čudne.
Na tom listu piše da je melek Džibril rekao Muhammedu, s.a.v.s, da mu je Allah, dž.š, dao da bude ispred ostalih poslanika time što mu je dao Arš-dovu. Zatim, da ko tu dovu uči dobiva toliku nagradu koju samo Allah, dž.š, zna, a koja je tako ogromna, da kad bi se od sveg drveća olovke napravile i kad bi sva mora bila tinta, pa svi ljudi od početka do kraja svijeta pisali nagradu, ne bi je mogli ispisati…
Dalje se kaže da ko prouči tu dovu kao da je proučio sve dove, ako je bolestan ozdravit će, ako je gladan postat će sit, ako je napiše na posudu miskom i šafranom i iz te posude popije vodu natašte Allah, dž.š, će mu dati pamćenje i brzo shvatanje, ako se napiše na omotaču mrtvaca kabur će mu biti osvijetljen i hiljade meleka će mu praviti društvo do kijameta, ako izgubi nešto da to može vratiti tom dovom koju će proučiti nakon četiri rekata namaza, ko je prouči bar jednom u životu meleki će moliti Allaha, dž.š, da mu oprosti, a ko je ne poštuje kako joj dolikuje, Allah, dž.š, će ga kazniti, kao i onog ko je ne
dadne drugom da se njome koristi.
O dovi se još kaže da je Alejhisselam naredio Ebu Bekru da je nauči napamet i on je svaku noć kad ju je učio vidio Alejhisselama u snu, da je Omer, r.a, govorio da se bereketom te dove islam širio, da je Sufjan es-Sevri rekao da ko tu dovu nosi sa sobom i prouči je siđu mu hiljade meleka noseći svjetiljku koja će gorjeti tako da se neće bojati, jer su oni iza njega do Sudnjeg dana, da je ta dova napisana na arširahmanu pet stotina godina prije stvaranja svijeta, ko je prouči uz ramazan Allah će stvoriti sedamdeset hiljada jezika i svaki taj jezik će veličati Allaha, dž.š, posebnim riječima, da će Allah, dž.š, dati onom ko je prouči osamdeset hiljada meleka sa zastavama kad bude ustajao iz kabura, da će ga na džennetskim vratima dočekati na stotine hiljada meleka itd. I, na kraju, kaže se da ko je prouči barem jedanput bit će mu udovoljeno svim dunjalučkim i ahiretskim željama, a ko to ne vjeruje ide u kufr. Molim objašnjenje u vezi s tom dovom.
Da li je ta dova ispravna?
ODGOVOR: Što se tiče same dove, čini mi se da su njena značenja prihvatljiva, međutim, u njenom tekstu ima toliko grešaka, da mogu slobodno kazati da ju je grijeh u tom obliku čitati, prepisivati i kopirati, posebno u ovo naše vrijeme, kada je svijet pismen i kada imamo u knjižarama i medžlisima islamske zajednice zbirke dova poput Hisnul-muslim, Handžićeve zbirke, itd, koje su vjerodostojne i u kojima nema takvih grešaka.
Međutim, problem nije, uslovno rečeno, sa samom dovom, nego s njenim značajem koji joj je pripisan u popratnom tekstu. Taj značaj koji joj se pripisuje, ne samo da je pogrešan, nego je, uistinu, izuzetno opasan za neuke ljude. Zamislite jednog muslimana koji to pročita i to mu se svidi, a svidjet će mu se jer za malo dobiva nevjerovatno puno. Neuki svijet to voli. Zašto svijet hrli na lutriju? Hrli zato što mu se za malo obećava puno.
Ovdje se radi o istom, jer po značaju koji se pripisuje toj dovi, dovoljno ju je jedanput pročitati i da to bude sigurna ulaznica za Džennet, bez obzira šta se u životu radilo!!! Još ako je osoba nosi uza se, ili joj je napišu na ćefinu, svi dunjalučki i ahiretski problemi su riješeni!!! Takvo razmišljanje, do kojeg će doći većina koja dobro ne poznaje suštinu islama, stvarna je opasnost.
Zbog toga, skrećem pažnju svima koji tu dovu imaju da je sve što je u vezi s njenim vrijednostima rečeno u potpunosti neutemeljeno, da to nije rekao Allah, dž.š, niti Njegov Poslanik, s.a.v.s. Musliman u to ne smije vjerovati! Vjerovanje u spomenute vrijednosti Arš-dove ne samo da je pogrešno, nego je, ako u njih čovjek povjeruje, usitinu, opasno, pošto može dovesti do toga da se čovjek samo na tu dovu osloni, a da sve ostalo zapostavi.
Ta dova, s obzirom da se u njoj spominje Allahovo, dž.š, ime, ne smije se bacati u kantu za smeće, ali se treba spaliti i na taj način uništiti.
Zaista je interesantno i alarmantno da muslimani u dvadeset prvom vijeku, vijeku nauke i pismenosti mogu nasjedati takvim prevarama. Uposlenici u općini Travnik su školovani ljudi, a do mene su dolazile informacije da se ta dova i njoj slične, poput Nur-dove, dijelile i po drugim općinama, školama, pa čak i na fakultetima. Ako se školovani muslimani mogu tako lahko prevariti, šta će tek biti s onim koji nisu završili visoke škole?! Kako nisu sebe zapitali šta je vrednije, ta dova ili Kur’an? Ako Kur’anu Allah, dž.š, nije dao ta svojstva koja se spominju za Arš-dovu, kako je moguće da ih da toj dovi?
Nadalje, za sve što kažemo mora postojati dokaz. Gdje su dokazi da je spomenuto uzeto iz vjerodostojnih izvora, da je Zakonodavac Allah, dž.š, propisao te vrijednosti.
U tekstu koji govori o vrijednostima te dove ima nevjerovatno puno jezičkih, gramatičkih i drugih grešaka, da to iole pismenom insanu dovoljno govori o neozbiljnosti tog teksta. Čudno je da to muslimani ne primjećuju, nego to slijepo slijede. Istinu je rekao Uzvišeni Allah kada kaže: “A Allaha se boje od robova Njegovih oni koji su učeni. Allah, je, doista, silan i On prašta.” (Fatir, 28)
Vrhunac cinizma, neznanja i lahkomislenosti u spomenutim “vrijednostima” nalazimo na samom kraju, gdje se kaže da ko ne bude vjerovao u navedene vrijednosti Arš-dove čini kufr, dakle, izlazi iz islama. To što općinari, srednjoškolci, studenti, pa i univerzitetski profesori nasjedaju takvim podvalama očito govori da se radi o nepoznavanju islama, želji da se postigne Džennet na ahiretu, te ljudskoj osobini koja čovjeka navodi da traži što lakši put do tog cilja.
Naravno, ne znači da je taj lakši put uvijek ispravan, jer do Dženneta se uvijek ne može doći prečicom. Džennet se postiže radom, činjenjem dobrih djela i čuvajući se loših, uz ispravno vjerovanje i ispravan nijet, a to zahtijeva trud i napor.
I, na kraju, prepoučio bih muslimanima i muslimankama da uče o islamu, da nauče vjeru koja izvodi čovjeka iz obožavanja čovjeka ka obožavanju Gospodara ljudi, vjeri koja obuhvata kompletan čovjekov život, koja podržava sve što je dobro za čovjeka, vjeri nauke, vjeri koja traži od čovjeka da izučava Allahove, dž.š, zakone, ali ide i dalje, pa traži od čovjeka da te zakone koristi za dobrobit čovjeka, dakle, u skladu s Allahovim, dž.š, zakonima.
Poštovani općinari, čitajte Kur’an! U njemu imate najljepše dove. U njemu je spas. U njemu ćete naći uputu i iz njega ćete saznati šta je dobro, a šta nije. Čitajte Ibn Kesirov komentar Kur’ana, čitajte Buharijinu i Muslimovu zbirku hadisa. Sve to imate na bosanskom jeziku, tehnički lijepo urađeno, lektorisano, bez brojnih grešaka koje imate u Arš-dovi.
I znajte, svako čovjekovo djelo je značajno i ide na vagu na Sudnjem danu. Bilo bi nepravedno kada bi neko s tri kopirana lista postizao kao onaj koji koristi desetine i stotine hiljada listova i trudi se da u životu radi dobra djela, a loših da se kloni. Allah, dž.š, je pravedan.