U vremenu u kojem živimo, a u kojem još uvijek vlada korona, bili smo svjedoci da su vlasti preduzele veliki broj preventivnih mjera, od kojih su i zabrana okupljanja ljudi u mesdžidima i džamijama radi obavljanja džume i pet dnevnih namaza. Pojavile su se i fetve koje dozvoljavaju takav postupak, a društvenim mrežama su se proširili snimci nekih muezina i imama koji plaču.
Svima njima ali i drugima postavljam pitanje:
Jesmo li zaboravili da je šerijat kojim je Allah zadovoljan zapostavljen i anuliran (poništen)?
Pa zašto se ne srdimo zbog toga!?
Jesmo li zaboravili da su propisi Allahova šerijata izmijenjeni?
Pa zašto se ne srdimo zbog toga!?
Jesmo li zaboravili da je sud Allahovim zakonom poništen?
Pa zašto se ne srdimo zbog toga!?
Zar ne znamo da se onaj ko poziva na suđenje Allahovim šerijatom naziva teroristom kome je mjesto u zatvoru ili na vješalima?
Pa zašto se ne srdimo zbog toga?
Zar ne vidimo da sudnice sude zakonom ljudi, a odbacuju sud Gospodara svih ljudi?
Pa zašto se ne srdimo zbog toga?
Zar ne čujemo i ne vidimo da se ismijava svakom ko poziva stidu, čednosti i plemenitim vrijednostima?
Pa zašto se ne srdimo zbog toga?
Zar ne vidimo da mediji i novinarstvo pozivaju svemu što je oprečno islamskim normama i njegovim ciljevima?
Pa zašto se ne srdimo zbog toga?
Zar ne vidimo kamatu i razvrat kako su se proširili u našim društvima i postali normalna stvar ljudima?
Pa zašto se ne srdimo zbog toga?
Zar ne vidimo da je haram postao halal i obrnuto?
Pa zašto se ne srdimo zbog toga?
Zar ne vidimo kako se spone islama ruše jedna za drugom u našem društvu, pa je od prvih, a ujedno i jedna od najbitnijih, spona koja je porušena sud po onome što je Allah objavio?
Pa zašto se ne srdimo zbog ovog velikog musibeta?
Kaže Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu kojeg bilježi imam Ahmed u svom Musnedu i Ibn Hibban u svom Sahihu, sa dobrim lancem prenosilaca: „Spone islama će se rušiti jedna za drugom, pa kad god se jedna spona sruši ljudi će se držati za onu koja dolazi poslije nje. A prva od tih spona koja će se porušiti jeste sud (tj suđenje Allahovim šerijatom), a zadnja je namaz.“
Pa zašto smo zaboravili spone islama koje su porušene?
Zašto se naša tuga ograničila, a suze prolile zbog obustavljanja obavljanja namaza u mesdžidima, kao da sve ostalo u našim državama ide shodno šerijatskim propisima i ne hvali nam ništa osim namaz u mesdžidima i džamijama?!
Razlog je jasan a to je gurbet islama u kojem danas živimo a kojem nas je obavijestio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu kojeg bilježi imam Muslim: „Islam je počeo u gurbetu (strano) i ponovo će biti u gurbetu.“
Islam smo sveli i ograničili na neke ibadete koji su kod mnogih postali obredi i rituali bez duše?
Ja kažem ljudima: Ne brinite se… smirite se… kada prođe ovaj musibet i ova zaraza ovi taguti koji vladaju našim državama će ponovo dozvoliti obavljanje namaza u mesdžidima kako bi se ponovo poigrali vašim osjećajima, pa da vi pomislite kako je sve u redu i kako smo u hajru dok god možemo obaviti namaz u mesdžidu.
I potom će nam doći učenjaci koji će nam reći da dok god se uči ezan i sprovode spoljašnja obilježja islama, onda je to dokaz da mi živimo u državama islama.
A zaboravljaju ti takvi da su te države porušile najveću sponu islama i njegov prvi rukn, rukn šehadeta da nema drugog boga sem Allaha, onda kada su pravo zakonodavstva dali drugom mimo Allaha. Kaže Uzvišeni:
أم لهم شركاء شرعوا لهم من الدين ما لم يأذن به الله
„Zar oni imaju ortake koji im u vjeri propisuju ono što Allah nije dozvolio?“
Pa jesmo li se pobunili protiv ovog širka koji se decenijama širi našim ummetom?
Jesmo li se odrekli od ovoga kufra (nevjerstva) kojeg praktikuju naši vladari, kojeg praktikuju institucije i parlamenti, a ljudi su zadovoljni time.
Za čim trebamo žaliti prije i prolivati suze: zbog šerijata koji je uklonjen ili namaza koji je obustavljen?
Hoćemo li se prenuti iz našeg gafleta i probuditi iz dubokog sna?
Gospodaru moj, ja sam dostavio a Ti posvjedoči.