Onaj ko ne klanja, Allah ga neće pogledati, niti će ga očistiti, niti će s njim razgovarati. Onaj ko ne klanja prekinuo je svoju vezu sa Allahom. Onaj ko ne klanja, urušila mu se građevina ispod koje bi se sklonio.
Onaj ko ne klanja, uskraćeno mu je svjetlo. Kaže Ibn Kajjim: “Kada kažeš ‘Allahu Ekber’, Allah okrene Svoje lice prema licu Svoga roba koji klanja.” Nur koji vidite na nekim licima, kod nekih dobrih vjernika, to je od Allahovog svjetla zbog namaza. Onaj ko ne klanja uskraćena mu je bliskost sa Allahom. “Nikako! Ne slušaj ga, učini sedždu”, dole na zemlji, i pored toga kaže “i približi se.” Dok si na sedždi, na zemlji, kaže ti da se približiš.
Kako da se približim a ja ovako dole nisko!? Zato što je sedžda Allahu približavanje Njemu. Djevojke, klanjajte namaz u njegovom vremenu. Vjerovjesnik se ne bi na nekoga rasrdio osim kada se naruši tevhid, i kada se namaz ostavi. “Namaz, namaz, i oni u vašem posjedu.” To je njegova oporuka.