Ovo nam je svima potrebno: Kako postići svijest o bratstvu i jedinstvu muslimana?

Koliko smo zabrinuti zbog ovakvog našeg stanja?

Poslanik, a.s., kaže: „Kunem se onim u čijoj je ruci moja duša, nećete ući u Džennet sve dok ne budete vjerovali, a nećete vjerovati (istinski) sve dok se ne budete voljeli.“ (Muslim)

Prvo ćemo nastojati popraviti sebe, zato što onaj ko nije korista samome sebi ne može koristiti ni drugima. Stanje u kojem čovjek koristi sebi je stanje potpunog imana i lijepog ahlaka. Onaj ko sebe dovede u to stanje može koristiti i drugim ljudima. On tek tada može drugima željeti bolje nego samom sebi.

Razmislimo koliko smo, ustvari, mi zabrinuti zbog problema svog brata, ili, znamo li u kakvom je stanju naš komšija? To su vrlo bitne osobine vjernika i usko su povezane sa imanom. Darežljivost i pomaganje ljudima prenose se sa jednog čovjeka na cijelu zajednicu. Koliko je realno da neko ko ne zna u kakvom su stanju oni oko njega, misli na muslimana na drugom kraju svijeta?

Druga važna stavka je da vjernici ne smiju dozvoliti da neslaganja među njima proizvedu smutnju. Šta god da bilo ne smiju odstupiti od bratstva. Svi vjerujemo u istu knjigu, okrećemo se prema istoj kibli, svi želimo Allahovo zadovoljstvo, jedni drugima činimo dove, pa zašto da pored ovoliko zajedničkih tačaka gledamo na razlike? Ako mislimo da je naš brat na krivom putu, zašto mu ne činimo dovu umjesto što mu objavljujemo rat? Zašto da ljubaznost i uljudnost koju pokazujemo prema strancima uskraćujemo bratu muslimanu? Naravno da treba ukazati i na greške, ali postoji lijep način. Razgovarati treba s namjerom da se nešto popravi, a ne da se sruši.

Za Akos.ba pripremio Fahrudin Vojić, magistar religijske edukacije