Jeste li probali mravlji med? Pogledajte kako mravi proizvode med / Video

Mravi medari spadaju u najneobičnije pripadnike porodice mrava, koja broji preko 12 000 vrsta. Za razliku od pčela, koje med čuvaju u saću, mravi medari drže nektar u stomacima posebne kaste radnika koji se nazivaju medni lonci. Tokom sušnog razdoblja mravlja kolonija živi od zaliha hrane iz tih lončića.

Ukupno u prirodi postoji 5 rodova medonosnih mrava, a svi žive u pustinjama. Medeni mravi mogu se naći u pustinjama Sjeverne Amerike, Afrike i Australije.

Kako bi preživjeli u uvjetima stalnog nedostatka hrane i vode, ovi su mravi “razvili” zanimljiv način pripreme i skladištenja hrane. Kao što znate, svi mravi podijeljeni su u posebne kaste, među kojima su vojnici, radnici, kraljevi. Medeni mravi imaju posebnu kastu radnika koji su specijalizirani za skladištenje meda u vlastitom trbuhu. U onim kratkim razdobljima kada je hrane u pustinji u izobilju, te radnike obilno hrane drugi mravi. Zbog toga su želuci radnika toliko natečeni da izgledaju kao prave bačve s medom. Ponekad natečeni mrav može doseći veličinu malog grožđa.

Žive bačve s medom sjede u posebnoj smočnici, a u pravo vrijeme uvijek su spremne podrignuti malo meda i nahraniti gladnog. Med od mrava je toliko dobar da ga ljudi i jedu s užitkom (samo u ovom slučaju med se jede uz živu bačvu). Ovi mravi oduvijek su među lokalnim stanovništvom smatrani delikatesom.

U vrućim zemljama neobični mravi mogu se naći u mravinjacima. Odlikuju se ogromnom veličinom trbuha jantarne boje. to medeni mravi. Hrane se “medljikom” – sokom biljaka s visokim udjelom šećera. Izvor slatke rose su biljne lisne uši. Lisne uši ostavljaju višak slatke rose na lišću biljaka, a zatim ga mravi s užitkom jedu. Zahvaljujući tome, insekti su dobili svoje ime.

Od 12 hiljada vrsta goleme obitelji mrava, samo je 35 obdareno sposobnošću nakupljanja tekućih ugljikohidrata. Ove vrste pripadaju 5 različitih rodova. Myrmecocystus (Myrmecocystus) žive u Meksiku i SAD-u; Camponotus (Camponotus) i melofor (Melophorus) odabrali su Srednju Australiju; Plagiolepis je porijeklom iz Južne Afrike; Leptomyrmex se nalazi u Australiji i Novoj Gvineji. Myrmecocystus je prvi opisao Henry Christopher McCook 1881.

Odakle ti mravi nabavljaju sirovinu za med? Primjerice, sjevernoamerički myrmecocystus sišu hrastov sok, nakupljajući ga u velikim količinama u mravinjacima u slučaju suše. Kako ga pohranjuju mravi medeni? U živim “bačvama” – kontejneri su trbuhi jedne od kasta braće radnika.

Glavna staništa medonosnih mrava su pustinje Meksika, Australije i zapadnog dijela Sjedinjenih Država, koje karakterizira vrlo malo hrane i vode. Po analogiji s drugim vrstama, medeni mravi se naseljavaju u kolonijama, a svaka od kolonija ima svoju veličinu. U pravilu je u jednoj koloniji uključeno od sto do nekoliko miliona insekata.

Ime ovog odreda mrava uvelike je zaslužno za hranu koju jedu – „medena (medena) rosa“. Izvor rose su biljne lisne uši. Ova vrsta insekata hrani se biljnim sokom, koji sadrži veliku količinu šećera.

Višak šećera koji luče biljne lisne uši je medna rosa koju mravi medonosni s užitkom ližu. Obično se može naći na lišću biljaka, ali ako ga nema, mravi biljnu lisnu uš “muzu” glađujući je vlastitim antenama kako bi oslobodili toliko potrebnu hranjivu tvar.

Prvi istraživači koji su pogledali u gnijezda ovih mrava otkrili su nevjerojatnu sliku: ispod lukova prostrane polukružne komore, točno u sredini, bile su okrugle “bačve” s medom nalik grožđu. Živ! Štoviše, pokušali su otpuzati, što se pokazalo vrlo nespretno, u mračni kut od nepozvanih gostiju i nepotrebnog svjetla.

Myrmecocystus su aktivni noću – nalaze zašećerene izlučevine na tintarskim (hrastovim) orašastim plodovima (žučnicama), jedu koliko mogu i nose ovo dobro u gnijezdo. Nektar doveden u gušu metodom “usta na usta” prenosi se u “žive posude”. Zbog sposobnosti rastezanja poput gume, želudac i trbuh mrava čuvara povećavaju se do divovskih (u usporedbi sa samim kukcima) veličina! A kako ne bi oštetili “plovilo”, vise, držeći se šapama za strop “skladišta” (najveće prostorije mravinjaka).

Često se zbog vrlo velikih rezervi ne mogu ni sami kretati pa su prisiljeni visjeti na vrhu mravinjaka. Jednog je dana jedan od znanstvenika pronašao koloniju mrava, koja je uključivala oko tisuću i pol medonosnih biljaka!

Ako mravi imaju veliku potrebu za hranom, prilaze medonosnim biljkama i uz pomoć vlastitih antena tjeraju ih da im daju rosu. To omogućuje kraljici, mužjacima i običnim mravima radnicima da se učinkovito razvijaju i obavljaju sve svoje dužnosti u koloniji. Upravo medena rosa, koja sadrži glukozu i fruktozu, daje im potrebnu energiju za rješavanje svih svakodnevnih zadataka.

(Fondeco)