Nakon što je drugi put nokautiran u borbi za WBC titulu, muay thai borac Christian Daghio je pao u komu iz koje se nikad nije probudio.
Četrdesetdevetogodišnji Italijan Daghio se borio protiv Dona Pareuanga, koji ga je poslao poslao u knockdown, a potom i nokautirao.
Daghio je karijeru nastavio u boksu nakon što je veliki dio karijere proveo kao muay thai borac. Nažalost, nakon borbe s Parenuangom, preminuo je u bolnici.
“Internetom kruži snimka tragičnog meča iz Tajlanda nakon kojeg je talijanska muay thai legenda Christian Daghio preminula od posljedica borbe. 49-godišnjak se borio za upražnjeni WBC pojas prvaka Azije protiv Dona Parueanda na priredbi održanoj 26. oktobra u Rangsitu. Daghio je u borbi dvapt završio na podu, ali nakon drugog rušenja se nažalost više nije probudio, prenosi Fight Site. Preminuo je u bolnici u petak nakon što je završio u komi zbog ozljeda na mozgu zarađenih u meču. Iza sebe je ostavio ženu i petogodišnju kćerku.”
* * *
Zanimljivo je gledati na društvenim mrežama kako mnogi muslimani, što je najžalosnije, i oni koji su praktičari i koji pokušavaju da usklade svoj život sa principima ove uzvišene vjere, veličaju pojedine muslimane koji su uspješni u “sportovima” u kojima je i jednom i drugom učesniku namjera da što više ozlijedi svog protivnika i da mu zada što više udaraca u glavu i u druge dijelove tijela kako bi ga onesposobio za dalju borbu ili da bi time dobio dovoljno poena za pobjedu. Ovo nije sport, ovo je nešto što su ranije radili gladijatori, i ovo je nešto što je haram u islamu, tako da je žalosno gledati te mladiće, a i neke učene ljude, kako veličaju i podržavaju ovaj haram. Allah vam se smilovao, zar podržavate nešto što izaziva brojne ozljede, pa čak i gubitak života, a krajnji cilje jeste zabaviti druge?
Zar plemenita vjera islam podržava ovakvo nešto? Zar biste veličali nekog muslimana koji se bavi muzikom (isto tako, haramom u islamu) samo zato što je musliman i što je uspješan u tome, a zaboravljali bi da ga time podržavate u tom haramu (ovim ne mislimo da tog čovjeka treba odbacivati, ali treba biti svjestan da taj čovjek radi nešto što je haram u islamu i u tome mu se ne smije davati podrška)? Zar mladim generacijama muslimana treba da uzori budu ljudi koji se bave haramom i zar treba da teže da se počnu baviti nečim što je haram? Naposljetku, da li biste svom rođenom djetetu dozvolili da se bavi ovim haramom i da li biste mu dozvolili da se izlaže da mu neko nanosi teške ozljede, koje ga mogu ostaviti trajnim invalidom, pa i usmrtiti, radi slave i novca?
Bavljenje boksom i drugih borilačkih sportova gdje dolazi do udaraca
Pitanje: Esselamu alejkum! Moje pitanje odnosi se na stav vere (islama) prema borilačkim sportovima. Ja se rekreativno bavim boksom radi dobre kondicije i zdravog života, s druge strane negde sam slušao da je haram da musliman udara drugog muslimana (ili drugog čoveka) po licu. Napominjem da je jedini razlog bavljenja ovim sportom rekreacija, zdrav život a nikako želja za takmičenjem, maltretiranjem slabih ili neke slave.
Odgovor: Alejkumusselam. Boks koji je poznat kao borilačka igra između dvije osobe prilikom čega svaka od njih nastoji da porazi svoga protivnika i to putem usmjeravanja udaraca pesnicom u lice, glavu i tijelo iznad struka tako što će postići veći broj bodova na kraju svih rundi, ili nokautom, ili predajom protivnika, ili zbog toga što nisu na nivou jedan drugom.
Ova borilačka igra se apsolutno smatra najopasnijom sportskom igrom, jer se u njoj bokser izlaže najsnažnijem stupnju udarca pesnicom u najosjetljivije i najvrijednije dijelove tijela a to su lice i glava. Bokser se nikako ne može spasiti, koliko god bila njegova snaga, zbog teških povreda u toku svog sportskog borilačkog života kao posljedica samog boksanja. Najbolji primjer za to svjetski šampion u teškoj kategoriji američki bokser, musliman Muhammed Alijj Klej, koji danas ne može potpuno da kontroliše udove svoga tijela zbog slabih živaca jer je pogođen Parkinsonovom bolešću kao posljedica boksanja. Pa ako je u takvom stanju šampion koji nije bio poražen niti udaran osim u rijetkim situacijama, pa kakvo je onda tek stanje onih koji nisu šampioni, a kakvo tek amatera?!
Neke od znanstvene činjenice, događaji i stavovi oko ove borilačke igre
Ova borilačka igra godišnje uzrokuje veliki broj smrtnih slučajeva u mnogim zemljama svijeta, primjer toga su 22 smrtna slučaja boksera 1953.god. i to samo u mečevima gdje se vodila statistika. Savremena istraživanja potvrđuju da kod boksera, zbog njihove profesije, nastaju velike povrede mozga sa ogromnim štetnim posljedicama, jer se u toku boksa 66% udaraca dešava u predjelu glave. Jer pravila ove igre ostavljaju prostora bokseru da zada udarac najvećom mogućom snagom, pa čak i da usmrti svoga protivnika udarcem a da se to ne smatra prekršajem pravila boksa.
Bavljenje boksom veoma negativno utiče na psihu boksera, njihovo opće zdravstveno stanje i memoriju, a što uzrokuje društvene i zdravstvene probleme samim bokserima u sredini gdje žive, mnogi od njih završe strašnim nesretnim smrtnim slučajevima, saobraćajnim nezgodama, a sve kao rezultat velikog psihičkog poremećaja. Svjetska zdravstvena udruženja iz Amerike, Kanade, Britanije i Australije su tražile da se boks kao sportska borilačka igra ukine u svim njegovim oblicima zbog velikih i opasnih zdravstvenih poremećaja koje uzrokuje samo boksanje.
Šerijatski status boksanja
Nema sumnje da je ovaj borilački sport šerijatski strogo zabranjen zbog toga što u sebi sadrži izlaganje samog sebe propasti, uništenju ili čak smrti, pa i ako ne vodi direktno u smrt uzrokuje upropaštavanje unutrašnjih i vanjskih dijelova tijela, a sve ovo je zabranjeno u nedvosmislenim šerijatskim tekstovima.
Kaže Uzvišeni: “I sami sebe u propast ne bacajte” (El-Bekara, 195), i kaže: “I sami sebe ne ubijajte” (En-Nisa, 29). Kaže Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Nema štete niti nanošenja štete“, kojeg prenosi Ebu Se’id El-Hudri, radijallahu anhu, a bilježi Ibn Madže, Darekutni, Hakim, Ahmed i ostali, takođe prenosi se od ‘Ubadete ibn Es-Samita, Ibn Abbasa, Džabira i Aiše, radijallahu anhum, u mnogo drugih rivajeta u kojima ima slabosti ali koji jedan drugog podupiru. Imam Malik ga bilježi kao hadis mursel (što znači da je slab), ali u svakom slučaju kao što je pojasnio šejh Albani, nakon što je sakupio sve rivajete ovog hadisa, hadis je dobar zbog mnoštva rivajeta i on je općeprihvaćen među učenjacima.
Ovim ajetima i hadisom se zabranjuje da čovjek izlaže sam sebe ubistvu ili sam sebe a i drugima nanosi šteti.
Takođe, ono što jasno i nedvosmisleno ukazuje da boks nije dozvoljen je zabrana udaranja u lice na čemu je u osnovi zasnovan boks. Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima: “Kada neko od vas udara neka ne udara u lice“.
Prema tome, bez obzira što se ti rekreativno baviš ovim sportom i što ti je namjera održavanje kondicije i zdravlja, ako prilikom bavljenja ovim sportom udaraš nekoga u glavu ili lice i ostale dijelove tijela, a sa druge strane samog sebe izlažeš istom, nije ti dozvoljeno da se baviš ovim sportom. Pa čak i ako ne učestvuješ u samom udaranju drugog niti izlažeš samog sebe udarcima, nego samo učestvuješ u organizovanju, uređenju, pripremama i slično boks-mečeva to ti je zabranjeno jer time pomažeš druge u griješenju, a Uzvišeni Allah zabranjuje da se potpomažemo u griješenju, pa kaže: “I međusobno se ne pomažite u griješenju i neprijateljstvu” (El-Maide, 2). Ve billahi tevfik.
Video:
Dr. Zijad Ljakić