Pretprošle godine jedan stari hadžija u mojoj grupi umalo je preselio, njegovo zdravstveno stanje se brzo pogoršalo u posljednjem satu dana Arefata.
Dok je smo čekali vozilo hitne pomoći naizmjenično je gubio svijest i dolazio sebi, ponekad bi se nasmijao a ponekad je plakao. Plakao je iz straha da neće stići obaviti hadž, a smijao se zbog toga što mu se to događa tokom najvećeg dana u godini, Arefata. Stalno je podizao svoje ruke i pokušavao da dovi dok su mu se ruke tresle, a njegovo zdravlje pogoršavalo.
U jednom trenutku, neposredno prije nastupanja akšama, počeo je da dovi da bude živ tokom cijele sezone hadža i da mu hadž bude primljen. Odmah nakon toga se onesvijestio.
Kada je vozilo hitne pomoći stiglo, mislili smo da neće preživjeti zbog saobraćaja i kombinacije njegovih bolesti, a ljekar je mislio da će ostati u bolnici najmanje sedmicu dana ili će preseliti. Dovili smo za njega ali smo morali na kraju otići na Muzdelifu dok je njih nekoliko otišlo s njim u bolnicu. Bili smo zabrinuti za njega dok smo nastavili sa svojim obredima hadža.
U roku od 24 sata, vratili smo se na Minu i vidjeli ga zdravijeg i jačeg nego ikada. Elhamdulillah. Bio je optimističniji i energičniji od bilo koga drugog i nasmiješio se kada nas je vidi, te nas je zagrlio. Završio je s nama sve obrede hadža bez ikakvih prepreka, elhamdulillah.
Godinu dana kasnije, on podsjeća na važnost dove sve nas širom svijeta, ne samo na dan Arefata, već dosljedno tokom cijelog života. Allahova vrata su uvijek otvorena za iskrena srca, pa se okrenite Njemu i tražite, i znajte da Njegova darežljivost nikada neće nestati. Znajte da je vaša iskrenost, naročito kada ste sami, jedna od najvećih alatki za sreću i uspjeh u vremenima lakoće i poteškoće.
Iz Svoje milosti Allah nam je dopustio da znamo koji je dan. Post tog dana briše sve grijehe iz prošle i naredne godine, i više ljudi tog dana Allah spasi nego na bilo koji drugi dan u godini.