Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Prenosi se od Abdullaha ibn Abbasa da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Na dan Bajrama, meleki se spuste na Zemlju i dozivaju glasom koji čuju sva stvorenja osim ljudi i džina: ‘O Muhammedov ummete! Požurite u okrilje milosti vašega Gospodara Koji obilato nagrađuje i oprašta grijehe!’ A kada se na Bajram okupe u džamijama, Allah kaže melekima: ‘O Moji meleki, znate li kakva je nagrada radniku koji uspješno završi svoj posao?’ Meleki odgovore: ‘Gospodaru naš, njemu kao nagrada pripada plata koju je zaslužio.’ Tada im Allah kaže: ‘Budite svjedoci da je nagrada za njihov namaz, post i ostale ibadete, Moje zadovoljstvo i oprost. O robovi Moji, tražite od Mene, jer, tako Mi Moje veličine i uzvišenosti, nećete danas zatražiti ništa od ahiretske nagrade a da vam neću dati, i nećete zatražiti ništa od dunjalučkih blagodati a da neću biti blagonaklon prema vama. Tako mi Moje veličine i uzvišenosti, pokrit ću vam sramote i neću vas kazniti niti osramotiti. Vratite se kućama oproštenih grijeha, jer, vi ste zadovoljni sa mnom kao Gospodarom i Ja sam sa vama zadovoljan.”’ (Ibn Hibban i Bejheki)
Najbolji dan kod Allaha
Spomenuti hadis na najbolji način objašnjava da je Bajram, svejedno radilo se o Ramazanskom ili Kurban-bajramu, jedan od veličanstvenih i prepoznatljivih simbola islama koji u sebi krije neizmjerne mudrosti i značenja koja ne može dokučiti onaj ko ta značenja ne živi.
Prvo i osnovno značenje Bajrama je potvrđivanje i svjedočenje Allahove jedinosti, kroz ibadete koje je Allah propisao i kroz skrušene i ponizne dove, te dosljedno slijeđenje Muhammedovog, s.a.v.s., sunneta. A za uzvrat, Allah je takvima obećao oprost grijeha i vječnu džennetsku nagradu, kao što dolazi u hadisu: ”Kada muslimani stanu da klanjaju Bajram glasnik doziva: ‘Zaista vam je vaš Gospodar oprostio i vratite se čisti vašim kućama. Ovo je Dan nagrada. Ovaj dan je na nebesima poznat kao Dan nagrada.”’ (Taberani)
Drugo, Bajram simbolizira jedinstvo ummeta, on je svojevrsna potvrda islamskog bratstva, ljubavi, solidarnosti, međusobnog pomaganja, samilosti te potvrda Poslanikovih, s.a.v.s., riječi da su muslimani jedno tijelo, jedan ummet koji je povezan neraskidivom vezom islamskog vjerovanja i islamskog morala. I zbog svega toga imaju razloga da se raduju, jer se, zbog svoje pokornosti Allahu i Njegovom Poslaniku, s.a.v.s., nadaju oprostu grijeha i vječnom životu u Džennetu. Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: ”Nećete ući u Džennet dok ne budete istinski vjerovali, a nećete istinski vjerovati dok se ne budete međusobno voljeli. Hoćete li da vas uputim na djelo koje će učiniti da se međusobno zavolite? Širite selam među sobom!” ( Muslim).
Treće, Bajram je uzdizanje islamskih vrijednosti i njihovo promoviranje, javno, transparentno i dostojanstveno, da se vidi i očituje razlika između islamskih običaja i praznika, od običaja i praznika koji su produkt neislamskih vjerovanja i uvjerenja koja nisu zasnovana na Objavi.
Bajram je i javno upoznavanje ljudi sa islamskim propisima i poziv svim ljudima da se pridruže i ukrcaju u lađu spasa kroz slijeđenje Allahove objave koja savršeno uređuje ljudski život i koja čovjeka čini čovjekom, i ne dozoljava mu da izađe iz okvira ljudskosti, niti da ponizi samog sebe kao što su učinili oni koji u nedostatku istinske ideje vodilje izmišljaju sebi vjeru i praznike koje proslavljaju u slavu i čast dva odvratna i lažna božanstva, prokletog šejtana i ljudske strasti.
Dakle, u vjerskom smislu, Bajram predstavlja najljepši vid zahvalnosti Allahu, dž.š., na uputi i upotpunjavanje ibadeta Gospodaru svjetova, koje se ne odvija samo na pukom verbalnom nivou. To je osjećaj sreće, unutrašnjeg zadovoljstva i mira, koji se u javnosti manifestira kroz iskrenu bratsku ljubav i osjećaj pripadnosti prirodnoj vjeri koju je Allah odabrao za ljude, a koja briše sve socijalne i druge razlike među njima.
U čisto ljudskom smislu, Bajram je dan u kome se susreću snaga bogataša i slabost siromaha, i taj susret je sav u znaku ljubavi, samilosti, altruizma i solidarnosti.
U moralnom smislu, Bajram znači jasno povlačenje crte između ograničenja koja je islam postavio, a koja oplemenjuju i smiruju dušu i ne dozvoljavaju čovjeku da se sroza ispod nivoa ljudskosti, i razuzdanosti koja otvara vrata najnižim porivima i strastima.
U društvenom smislu, Bajram je dan djece i unošenja radosti u njihova srca i duše, zatim dan siromaha koji će tom prilikom na trenutak zaboraviti svoje stanje zbog istinske solidarnosti sa njima. Bajram je, dakako, i dan rodbine, čuvanja i obnavljanja rodbinskih veza i dan iskrenih vjernika koji se na Bajram još više zbližavaju, mire, opraštaju jedni drugima i jačaju bratske veze.
Bajram je, također, i nada u skoru i sigurnu pobjedu islamskog ummeta, bez obzira na mračne oblake zuluma i nepravde koji pokušavaju da nam zaklonu mlađak na našem nebu. Pobjeda je islamu, u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, jer ponos i pobjeda su od Allaha, a Allah neće iznevjeriti Svoje obećanje.
Proslavimo Bajram u duhu islama
Stoga, neka naše proslavljanje Bajrama bude u duhu islama i u duhu navedenih veličanstvenih značenja Bajrama. I ne povodimo se za šejtanom i našim strastima, ne skrnavimo svetost Bajrama organiziranjem partija, orgijanja, pijančenja i činjenjem drugih grijeha, a pod plaštom bajramskog veselja i radosti.
Oni koji Bajram proslavljaju u grijehu, njima Bajram nije dan radosti, već dan tuge, žalosti i udaljavanja od Allahove milosti. Rekao je Hasan Basri: ”Svaki dan koji ti prođe bez grijeha za tebe je bajram.”
Nažalost, mnogi muslimani neće da shvate da je griješenje prema našem Stvoritelju, Allahu, dž.š., i ostavljanje vjere, uzrok svakog neuspjeha, poraza i poniženja. Kako je rekao islamski učenjak: ”Kad smo Allahu bili pokorni, Allah nam je bio sve podčinio, pa čak i divlje zvijeri, a kad smo postali nepokorni Allahu, On je čak i štakore protiv nas okrenuo.”
Proslavljajući Bajram na islamski način muslimani izražavaju svoju potpunu predanost Allahu i principima vjere islama koju je Allah objavio cijelom čovječanstvu, slijedeći tako kur’anski ajet u kome Uzvišeni kaže: ”Reci: ‘Klanjanje moje, i obredi moji, i život moj, i smrt moja doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova.‘” (El-En’am, 163.)