Religis Religis – Savjeti i novosti iz svijeta duhovnosti
Katedrala Srca Isusova je stolna crkva Vrhbosanske nadbiskupije i ujedno župna crkva istoimene župe. Nalazi se u sarajevskoj općini Stari Grad, na atraktivnoj lokaciji do koje vode glavne gradske šetnice. Od 1889., kad je blagoslovljena, stožer je duhovnog života katoličkog puka u Sarajevu. Posvećena je Srcu Isusovom.
Izgrađena je na inicijativu nadbiskupa Josipa Stadlera, koji je još 1882., dvije godine prije početka graditeljskih radova, počeo tražiti pogodno mjesto na kojemu će podići katedralnu crkvu.
U svetištu se nalazi pet vitraja (vitraža) visokih 5,75 m, a širokih 1,33 metra, izrađenih prema Vancaševu nacrtu kod firme Tiroler Glasmalerei Anstalt u Innsbrucku. U srednjem prozoru prikazan je razapeti Krist u času kad se Longin sprema probosti mu Srce. Pod križem s desne strane kleči Marija Magdalena, dok je s lijeve Majka Marija, sklopljenih ruku i pobožno podignutih očiju, a uz nju je sv. Ivan. Ovaj prozor darovao je dr Milan Amruš. U prozoru lijevo do njega na prijestolju sjedi Isus, a pred njim kleči Bošnjak-katolik.
Izrada freski bila je, vjerojatno već 1886. godine, ugovorena s Alexandrom Maximilijanom Seitzom (1811-1888). On je zbog toga došao nakratko u Sarajevo da bi se upoznao s prilikama o mjestu i položaju slika, te osvjetljenju prostora. Kada se povratio u Rim, obavijestio je nadbiskupa da pobolijeva, ali da ipak radi na kartonima; on je zapravo samo precrtao dva kartona iz đakovačke katedrale. Stadler je prilikom jednog hodočašća u Rim 1887. godine posjetio bolesnog Seitza koji ga je dočekao ležeći, obučen u bosansko narodno odijelo i sa fesom na glavi.
Ovaj natpis na vitraju “Katolici Bošnjaci grada Sarajeva 1887″ nedvojbeno svjedoči da u Bosni u to vrijeme nije bilo dileme da li postoje Bošnjaci, odnosno ovo je dokaz da su se stanovnici Bosne, katolici, muslimani i pravoslavci izjašnjavali kao Bošnjaci.