Zašto oni koji griješe na dunjaluku žive većinom dobro dok se vjernici pate?

Evo šta znači kada Allah da grješniku izobilje na ovom svijetu

Ako je čovjek ustrajan u griješenju, a blagodati mu traju i izobilje je kontinuirano, onda je to istidradž, iskušenje koje mu Allah, subhanehu ve te’ala, daje da bi mu kazna bila teža i odgovornost veća. Znači, istidradž je postepena kazna – iskušenje koje ga još više uvlači u propast, a biva njegovom zaslugom. Imam Ahmed prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

“Kada vidiš kako Allah, subhanehu ve te’ala, daje Svom robu – griješniku – dobro dunjaluka, znaj da je to istidradž (postepena kušnja).”

Oni koji su nepokorni Allahu, subhanehu ve te’ala, nastavljaju da i dalje griješe i time još dublje zapadaju u istidradž. Oni misle da ih je Allah, subhanehu ve te’ala, obasuo bogatstvom i izobljem jer je On zadovoljan sa njima, uprkos njihovim nedjelima. Oni koji su pokorni Allahu, subhanehu ve te’ala, znaju da moraju slijediti stope Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, i da se moraju čvrsto držati Allahova užeta kako bi postigli stanje sreće na ovom svijetu (dunjaluku) i na budućem svijetu (ahiretu). Ipak, i vjernici su ponekad sumnjičavi.

Zašto se ljudima, koji redovno klanjaju pet dnevnih namaza, ustaju u sred noći na tehedždžud (noćni namaz), poste cijeli ramazan, daju zekat, udjeljuju sadaku i žive jednostavan život, dešavaju loše stvari? Mnogi od njih prolaze kroz razne životne teškoće. A zašto neki ljudi, koji nikada ne klanjaju i ne poste, žive život u prosperitetu i izobilju (bar prividno)? Oni posjeduju luksuzne kuće, voze skupocjene automobile i imaju mnogo novca na svojim bankovnim računima.

Ako ih upitamo da li se boje smrti, oni nam podrugljivo odgovaraju: “I drugi ljudi će umrijeti. Ako odemo u pakao, nećemo biti sami. Pa šta?!” Stvarno su arogantni…

Iako je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, uzdignut do Allahovog prijestola (Arša) gdje se susreo sa Allahom, subhanehu ve te’ala, on nikada nije bio arogantan u svom životu. Poslaniku Sulejmanu, alejhis-selam, je data velika moć i vlast nad vidljivim i nevidljivim stvorenjima, ali on nikada nije bio arogantan. Poslanik Jusuf, alejhis-selam, je prema nekim predajama bio najljepši čovjek koji je ikada stvoren, poslanik Davud, alejhis-selam, je imao anđeoski glas, ali ni oni nikada nisu imali ni zrno oholosti u svojim srcima. Oni su svi za vrijeme namaza, često u suzama, ponizno padali ničice pred Allahom, subhanehu ve te’ala.

Ljudi u istidradžu su ljudi koji su zaboravili na svoju slabašnost, nastavljaju da uživaju u grijesima i misle da ih Allah, subhanehu ve te’ala, i dalje voli. Oni sa prezirom gledaju na ljude koji praktikuju vjeru, te kažu: “Oni (vjernici) redovno idu u džamiju da klanjaju namaze, ali ne mogu sebi da priušte čak ni bicikl, a mi idemo u noćne klubove vozeći naše skupocjene automobile. Nema potrebe da se praktikuje vjera. Kada bi ljudi znatno umanjili vrijeme koje provode u ibadetu, tada bi i oni mogli postati bogati kao mi.”

U stvarnosti, Allah, subhanehu ve te’ala, daje bogatstvo takvim ljudima kako bi ih uništio.

Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Kada Allah, subhanehu ve te’ala, ima namjeru da uništi termita, On mu daje krila da poleti.” (Kitab Nasaibul-Ibad)

Termiti žive u zemljištu ili u drvetu jer nemaju krila. Međutim, kada Allah, subhanehu ve te’ala, želi da okonča njihove živote, On im daje krila, pa se oni tada pretvore u krilate termite. Nakon što su dobili blagoslov (krila), krilati termiti će poletjeti i pokušati da prkose vatri kružeći oko nje, i izgorjeće u njoj. Isto tako, kada ljudi steknu bogatstvo, oni će pokušati da prkose Allahu, subhanehu ve te’ala.

Uzmimo za primjer faraona. Bio je neizmjerno bogat i nikada nije bio bolestan jer ga je Allah, subhanehu ve te’ala, blagoslovio dobrim zdravljem. Drugi ljudi su bili bolesni i umirali su, ali faraon još uvijek nije pokazivao bilo kakve znake da će umrijeti, sve dok ga nije obuzeo osjećaj arogancije i dok nije počeo da tvrdi da je Bog. Stoga ga je Allah, subhanehu ve te’ala, uništio tim “blagoslovima”.

Kralj Babilona, Nemrud (Nabukodonosor), je pokušao da spali poslanika Ibrahima, alejhis-selam, koji je bio halilullah – Allahov prijatelj. Allah, subhanehu ve te’ala, je podario Nemrudu veliko kraljevstvo, ali ga je to učinilo uobraženijim i oholijim, pa je zbog toga umro na ponižavajući način, tako što mu je jedan od komaraca ušao kroz nozdrvu i dospjeo do mozga.

Karun je bio najbogatiji čovjek svih vremena. Imao je toliko blaga da mu je ključeve od njega teško mogla nositi gomila snažnih ljudi. Na kraju je zemlja progutala i njega i njegovo bogatstvo jer je postao razuzdan, arogantan i nezahvalan Allahu Uzvišenom na onome što mu je On dao.

Dakle, ako smo bogati, ne dozvolimo da nas oholost obuzme i da mislimo da nam je Allah, subhanehu ve te’ala, podario bogatstvo iz Njegove ljubavi prema nama. Karun je bio veoma bogat, ali je na kraju bijedno završio.

Kada sve dobro ispitamo i ako o svemu dobro razmislimo, naći ćemo odgovore na sva pitanja koja se vrzmaju po našim glavama: Kako se ljudi, koji su nepokorni Allahu, subhanehu ve te’ala, mogu osjećati srećnim i pobjedonosnim? Zašto ljudi, koji poriču Allaha, subhanehu ve te’ala, mogu imati udoban i prosperitetan život? Odgovor je: Allah, subhanehu ve te’ala, im je podario ugodan i prosperitetan život ne zato što je zadovoljan sa njima i što ih voli, već da bi ih uništio jer su postali oholi i nezahvalni. U čemu je smisao života čiji cilj nije postizanje Allahovog zadovoljstva?

Ako vidimo bogate ljude koji praktikuju vjeru i odvoze se skupocjenim automobilima do džamija, ne smijemo reći da je to istidradž. Ako vidimo da je naš prijatelj dobio unapređenje na poslu, ne smijemo reći da je to istidradž. Ljudi koji su stekli svoje bogatstvo na legitiman način i koji troše ono što pretekne njihove potrebe radi Allaha, subhanehu ve te’ala, nisu u istidradžu.

Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

“Sadaka ne umanjuje imetak.” (Muslim)

Ovo se odnosi i na vjernike i na nevjernike. Sve što više udjeljujemo od našeg imetka u svrhu sadake, Allah, subhanehu ve te’ala, će nam dati veću nafaku (rizk). [Napomena: Pojam nafake (rizka) je sveobuhvatan. U nafaku ne spada samo materijalno bogatstvo, već i sve ostalo što je korisno za ljude: dobro zdravlje, srećan brak, život bez stresa, itd.] Kada Allah, subhanehu ve te’ala, da nafaku nemuslimanima koji su velikodušni i nisu arogantni, onda to nije istidradž. Allah, subhanehu ve te’ala, ih nagrađuje za njihova dobra djela na ovome svijetu. Međutim, pošto oni ne vjeruju u Allaha, subhanehu ve te’ala, neće imati koristi od toga i na onome svijetu.

Ako želimo da imamo bezbjedan život, onda treba da živimo po određenim principima. Svrha života je da tragamo za Allahovim zadovoljstvom. Kako možemo prepoznati blagoslovljenu opskrbu (berićet nafaku)? Osoba zna da je opskrba blagoslovljena ako iskazuje zahvalnost Allahu, subhanehu ve te’ala, na Njegovim poklonima. Ako ih osoba koristi na pravi način, u hairli svrhe, i ako u tom procesu postaje još bolji vjernik, onda su ti pokloni blagoslovljeni jer ih je Allah, subhanehu ve te’ala, podario Svom robu iz Svoje ljubavi i zadovoljstva prema njemu. Ako je svrha našeg života da tragamo za Allahovim zadovoljstvom, onda ćemo bez sumnje biti bezbjedni na ovom i na budućem svijetu.

A sada da završimo ovaj tekst dovom koja je veoma dobro poznata:

O Allahu, Ti si moj cilj, a Tvoje zadovoljstvo je ono za čim tragam!