“Kada bi znao onaj koji pije stojeći šta je u njegovom stomaku, povratio bi.”
U vjerodostojnim hadisima Allahovog Poslanika, s.a.v.s., nema stvarne kontradiktornosti. Oprečnost biva u ljudskim razumima i nemogućnosti da shvate prava značenja prividno oprečnih hadisa po određenoj temi. Veliki hadiski ekspert Ebu Bekr ibn Huzejme je rekao: “Ne poznajem dva (vjerodostojna) hadisa koji oponiraju jedan drugom. Ko bude našao dva kontradiktorna hadisa neka mi se obrati da mu uskladim njihova značenja.” (Vidjeti: Tedribur-ravi, 2/115.) U Sunnetu se navodi nekoliko predaja koje ukazuju na zabranu pijenja stojeći. Enes b. Malik i Ebu Seid el-Hudri, kažu: “Poslanik, s.a.v.s., je zabranio da se pije stojeći.” (Muslim)
Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Neka niko od vas ne pije stojeći, a ko zaboravi, neka povrati.” (Muslim) Allahov Poslanik, s.a.v.s., je vidio čovjeka koji pije stojeći pa mu je rekao: “Prestani piti!” “Zašto?”, upita. “Da li bi volio da mačka pije s tobom?”, upita Poslanik, s.a.v.s. “Ne bih”, odgovori. “S tobom je pio onaj ko je gori od mačke, šejtan.” (Ahmed, Darimi i Tahavi. Šejh Ahmed Šakir ovu predaju smatra ispravnom. Vidjeti: El-Musned, 8/117.)
Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, s.a.v.s, rekao: “Kada bi znao onaj koji pije stojeći šta je u njegovom stomaku, povratio bi.” (Abdur-Rezzak, 10/427, Ahmed i Ibn Hibban. Šejh Ahmed Šakir i Albani ovu predaju smatraju dobrom. Vidjeti: El-Musned, 7/488 i Es-Silsiletus-sahiha, 1/338.) Ovo su jasne zabrane koje ukazuju da nije dozvoljeno piti stojeći. Međutim, u Sunnetu postoje vjerodostojni hadisi koji ukazuju na legitimnost ovoga postupka. Budući da ne postoji argument koji ukazuje na dokidanje jedne od dvije skupine dokaza, neophodno je uskladiti prividno oprečne hadise. Kada se pije stojeći iz opravdanog razloga, npr. zbog velike gužve kada nije lahko sjesti ili čučnuti, kada se pije iz česmi bez čaša i sl., tada se postupa po hadisima koji dozvoljavaju, u protivnom treba sjesti radeći po hadisima koji brane da se pije stojeći.
Ovo je stav imam Nevevija i šejhu-l-islama Ibn Tejmijje. Oni smatraju pokuđenim da se pije stojeći osim uz opravdan razlog. (Vidjeti: El-Mensurat, str. 143 od imama Nevevija i Medžmuatul-fetava, 32/134) Imam Ibn Hazm je najstrožiji po ovom pitanju. On smatra pijenje stojeći haramom. (Vidjeti: El-Muhalla, 7/519) Što se tiče obavljanja male fiziološke potrebe iz stojećeg položaja prenose se, također, prividno oprečne verzije. Aiša, r.a., kaže: “Ko vam kaže da je Poslanik, s.a.v.s., obavljao malu nuždu stojeći, ne vjerujte mu. Nije to činio osim čučeći.” (Nesai, Tirmizi i Ahmed, sa ispravnim lancem prenosilaca).
Ovaj hadis nije kategoričan argument o zabrani. Aiša, r.a., nije stalno putovala sa Poslanikom, s.a.v.s., pa je porekla obavljanje male nužde stojeći shodno onome što je poznavala. Ovu činjenicu podupire predaja u kojoj Huzejfe b. Jeman kaže da je Poslanik, s.a.v.s., jedne prilike na putu obavio malu nuždu stojeći. (Buhari i Muslim) Hadisi koji jasno zabranjuju obavljanje nužde stojeći nisu autentični. Omer b. el-Hattab kaže: “Vidio me je Poslanik, s.a.v.s., da obavljam malu nuždu stojeći pa mi je rekao: ‘O Omere, ne obavljaj malu nuždu stojeći.’” (Tirmizi, Ibn Madže i Hakim, sa slabim lancem prenosilaca kako tvrde imam Tirmizi, Busiri, i šejh Albani. Vidjeti: Misbahu-z-zudžadže, 1/45 i Es-Silsiletu-d-daife, 2/337-338.) Burejde prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Tri stvari su ružne: obavljanje male nužde stojeći, brisanje čela prije završetka namaza i puhanje na sedždi.” (Taberani u El-Evsatu, 6/198. Imam Buhari, Tirmizi i Albani ovu predaju smatraju slabom, za razliku od imama Bedruddina el-Ajnija koji ju je ocijenio vjerodostojnom. Vidjeti: Es-Sunenul-kubra, 2/285 od imama Bejhekija; Zadul-mead, 1/173; Umdetul-kari, 3/135 i Tehzibu-t-tehzib, 4/54: Daiful-džamia, str. 373; Irvaul-galil, 1/96-99 i Es-Sunenu vel-mubtedeat, str. 11 od Amra Selima.)
Ibn Munzir tvrdi: “Prenosi se vjerodostojnim putevima da je skupina ashaba obavljala malu nuždu stojeći. Tako su činili: Omera b. el-Hattab, Zejd b. Sabit, Ibn Omer, Sehl b. S’ad…, a ovo se prenosi od: Alije, Enesa i Ebu Hurejre.” (Vidjeti: El-Evsat, 1/333-334) Ovo je preferirajuće mišljenje u malikijskoj i hanbelijskoj pravnoj školi, za razliku od hanefijskih i šafijskih učenjaka koji to smatraju pokuđenim. (Vidjeti: El-Medžmua, 2/104; El-Insaf, 1/99; El-Furua, 1/87; Mevahibul-dželil, 1/267 i Hašijetut-Tahtavi, str. 35) Dakle, dozvoljeno je obaviti malu fiziološku potrebu stojeći ako postoji sigurnost da mokraća neće uprskati tijelo ili odjeću, ali je, ipak, preče obaviti nuždu čučeći, jer je tako uglavnom činio Poslanik, s.a.v.s., a Allah najbolje zna.