Koji dug od umrlog ćemo vratiti, a koji nismo obavezni vraćati?

Propis vraćanja duga za umrlu osobu

Pitanje: Da li je čovjek dužan da namiri dugove svojih roditelja nakon njihove smrti?

Odgovor:

Čovjek nije dužan da vraća dugove svojih roditelja, svejedno bilo to za vrijeme njihova života ili nakon njihove smrti, ako lično nije bio sebeb tog duga ili prihvatio vraćanje istog. Kao na primjer: da čovjek kaže roditelju da se, zbog njega, uzajmi kod određene osobe, ili da roditelj uzme dug kako bi sinu izgradio kuću, ili omogućio studije ili ženidbu, a da pritom on zna za taj dug i prihvati vraćanje istog.

Dokaz ovome je hadis kojeg prenosi Abdullah ibn Abbas, radijallahu anhuma, a u kome stoji da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
“Kada bi se ljudima dalo ono što traže, bilo bi ih koji bi tražili imetke i živote drugih. Međutim, onaj koji traži dužan je podnijeti dokaz, a onaj koji poriče, zakletvu.”1

Na osnovu ovog hadisa učenjaci su izgradili sljedeće pravilo: “El-Aslu beraetuz-zimmeh” (الأَصْلُ بَراءَةُ الذِمَّةِ), što znači: Osnova je da čovjek nije dužan izvršiti određenu obavezu ili vratiti/ispuniti nečije pravo, sve dok se ne dokaže suprotno2. Stoga čovjek nije ničiji dužnik sve dok se ne potvrdi suprotno, a isto je i za dugove svojih roditelja. On nije uzeo niti prihvatio te dugove, pa zašto bi on trebao biti odgovoran za nešto što nije uradio?! Ovo potvrđuju i riječi Uzvišenog: “I nijedan grešnik neće tuđe grijehe nositi.”3, drugim riječima: niko neće biti odgovoran za tuđa djela ili za ono što nije uradio.

Šejhul-islam Ibn Tejmijje, rahimehullah, kaže:
“Vraćanje dugova umrlog nije obaveza njegovih nasljednika, već se on mora namiriti iz njegove ostavštine (prije nego li se ona podijeli među njegovim nasljednicima).”4

Mađutim, i pored navedenog nema sumnje da je pohvalno i znak dobročinstva da čovjek izmiri dugove svojih roditelja nakon njihove smrti, ako je u mogućnosti to učiniti, jer Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Duša vjernika će, zbog duga, biti zatočena sve dok se on za nju ne izmiri.“5. Prema tome, koji bi to insan htio da duše njegovih roditelja budu zatočene zbog njihovih dugova, a on je u stanju da ih izmiri?!

Od Ebu Usejda Malika b. Rebi’a Es-Sa’idija, radijellahu anhu, se prenosi da je kazao:
„Dok smo bili sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, dođe mu neki čovjek iz plemena Benu Seleme i upita: ‘Allahov Poslaniče, je li ostalo nešto od dobročinstva koje bih mogao činiti roditeljima nekon njihove smrti?’
‘Da,’ – odgovori Poslanik – ‘upućuj dovu za njih, moli Allaha da im oprosti grijehe, izvrši oporuku koju su ostavili, održavaj vezu sa rodbinom koja se samo zbog njih dvoje održava i počasti njihove prijatelje.’6

Pa ako je izvršavanje oporuke koju su ti oporučili od dobročinstva, onda je vraćanje njihovog duga daleko veće i preče dobročinstvo. A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Emir Krčo

Bilješke:

1 Hadis je hasen a bilježi ga El-Bejheki u „Es-Sunenus-sagir“ (3386), i drugi u istoj formi, dok neke od njih nalaze se i u dva Sahiha.
2 El-Vedžiz fi šerhil-kavai’dil-fikhijje (43 str.), autor: dr. Abdul-Karim Zejdan, rahimehullah.
3 Fatir, 18.
4 Minhadžus-sunnneh (5/232).
5 Tirmizi (1078), hadis je sahih.
6 Ebu Davud (5142), Ibn Madže (3664), Hakim u „El-Mustedrak“ (7260), i kaže da je lanac sahih, a stim se slaže i Ez-Zehebi.

Od Menhedz.com