Religis Religis – Savjeti i novosti iz svijeta duhovnosti
Ovu priču pišem prvi put, do sada sam je tajila. Ali nakon što sam pročitala druge pripovijesti, shvatila sam da bi njeno objavljivanje donijelo korist i dobro.
Ja sam muslimanka, i to je dovoljno. Niko me ne zna. Allahovom dozvolom, neće propasti veza između mene i moga Gospodara, za što se bojim više nego za život. Tako mi Allaha, propast života mi je draža i bolja od propasti bliskog odnosa i veze koju imam s mojim Gospodarom. Molim Allaha da me sačuva od povratka u prethodnu propast, a moja priča slijedi:
Kćerka sam pobožnih roditelja, i zahvalna sam Allahu na tome. Ali ja sam poput ostatka moje generacije. Sada imam 32 godine, a priča počinje još u pubertetu. Činila sam puno, puno grijeha. Bila sam najmlađa kćerka u porodici. Omogućeno mi je da se slobodno ponašam, što mi je u znatnoj mjeri olakšalo griješenje. Hvala Allahu, nikada nisam činila veliki grijeh, pa ni druženje s muškarcima, uprkos tome što mi je to nuđeno i što sam bila u mogućnosti to učiniti. Ipak, u meni je bilo nešto što me je odvraćalo od toga.
Ovdje ne želim poricati da sam tragala za istinskom ljubavnom pričom koja bi se okončala brakom, kao što su nam to predstavljali filmovi koji su nas varali ljubavlju. Važno je napomenuti da sam upisala i završila fakultet kao djevojka kojoj je Allah dao ljepotu i eleganciju, što me činilo interesantnom proscima. Niko od njih mi se nije sviđao. Slobodno mogu reći da Allah, dž.š., nije odredio da se udam ni za jednog od njih.
U tom periodu sam razmišljala i o hidžabu. Osjećala sam grijeh i bojala se umrijeti bez hidžaba. Naš otac je uvijek molio Allaha, dž.š., da nosimo hidžab, on i majka su nam puno govorili o tome. Pošto sam diplomirala, otprilike godinu dana nakon toga, Allah, s.v.t., je dao da odemo na hadž. Prije odlaska sam se odlučila pokriti poslije hadža. Obećala sam Allahu, dž.š., da ću staviti hidžab. To mi je uvijek bilo na umu. Suze su mi tekle iz očiju, osjećala sam zadovoljstvo i harmoniju, ali…
Otišla sam na hadž i vratila se vezana obećanjem. Kada sam se vratila, dočekala me je vijest da sam primljena na posao u jednom centru koji sam priželjkivala. Duša me je navodila da se pokrijem. Šta obući? Kako ću se susresti s novim društvom u liku na koji nisam navikla ni ja, a da ne govorimo o porodici i prijateljicama? Poslije toga sam se počela plašiti da možda ne budem izgledala lijepo, da ne izgledam konzervativno i da ću takvom odjećom otjerati prosce.
Apsurdna pitanja i površne misli naše realnosti. Kupila sam novu odjeću. Začudit ćete se ako vam kažem da sam otišla u inostranstvo samo da bih kupila novu odjeću.Tako mi Allaha, neku od te odjeće nisam obukla više od jednom, čak sam je kasnije i poklonila. Još je u kesama, što je znak da Allah nije zadovoljan tom odjećom i da je iz nje nestalo bereketa. Dobila sam novi posao, i bez pretjerivanja bila sam tačka na kojoj su se zaustavljali pogledi. Bila sam sretna tolikim interesovanjem. Nisam se ni kajala ni bojala da će takvo stanje prestati. Tako sam radila tri-četiri mjeseca.
Jednoga dana sam osjetila snažan bol i crvenilo u licu. Opazila sam nekoliko bubuljica koje su se iznenada pojavile na mom licu. Prala sam ga nekim lijekovima i sredstvima za čišćenje, nadajući se da će bubuljice nestati za nekoliko dana. Ali su ostale, čak se i povećale do te mjere da bi mi jastuk bio umazan krvlju. Tako čudna stvar mi se nikada prije nije dešavala. Desilo bi se da se pojeve jedna ili dvije bubuljice i da odmah, za nekoliko dana, nestanu bez ikakvih posljedica. Šta mi se dogodilo? Bez prethodnog upozorenja, za samo jednu noć? Lice mi je ispunjeno bubuljicama koje su se redale jedna na drugu ispunjene gnojem i krvlju, uništavajući moju kožu. Čitavo lice mi je bilo zahvaćeno bubuljicama, nije bilo mjesta da ga one nisu zahvatile.
Naravno, hitno sam otišla ljekaru. Prepisao mi je neke lijekove i čišćenje, ali to nije dalo rezultata. Ponovo sam mu se javila. Prepisao mi je tablete, ali ni od njih nije bilo koristi. Otišla sam drugom ljekaru. On mi je prepisao najjače tablete koje sam mogla dobiti za ovu bolest. Sve je to bilo nakon što su izvršene potrebne analize i nije pronađen uzrok oboljenja. Prepisan mi je i lijek koji je isušivao tjelesne masti. Taj lijek je zabranjen trudnicama i osobama koje nose sočiva, jer isušuje mast. Ni on mi nije pomogao.
Otišla sam ljekaru u London. Nakon izvršenih analiza, rekao mi je da će mi prepisati najsnažninji lijek. Kada sam pogledala šta mi je prepisao, vidjela sam da je to lijek koji sam već koristila. Na tu moju opasku, on mi je rekao: “Meni je žao, ali ovo je najjači lijek koji se smije prepisati. Ja ti drugo ništa ne mogu pomoći.“
Moje duševno stanje je bilo u potpunom krahu. Noću bih samo plakala. Nisam dozvoljavala da me iko viđa kako me ne bi sažalijevali, ali sam ipak primijećivala poglede sažaljenja svoje majke i sestara. Prezirala sam pogledati se u ogledalu. Svi su me savjetovali kako da liječim tu bolest što me je više uznemiravalo. Bubuljice i čirevi su uzrokovali da se mnoge žene izbjegavaju pozdravljati sa mnom bojeći se zaraze. To su bili noževi koji su mi rasparali srce.
Jedne večeri sam se sjetila dragog Allaha. Znala sam da je uzrok moje bolesti kršenje obećanja koje sam Mu dala. Bojala sam se da neću izgledati lijepo ako stavim mahramu. Kao da mi je Allah, dž.š., poslao poruku: Kako sada sebe vidiš? Čak i ti, da ne govorimo o drugima, prezireš gledati svoje lice u ogledalu. Zar ljubav nije dar od Allaha? Zar Onaj Koji je stvorio i poklonio ljepotu nije moćan oduzeti ti je jednim treptajem oka? Uzvišeni Allah me je, zatim, uputio na liječenje Njegovim lijekom, jer je On Gospodar i lijeka i bolesti: I kada se razbolim On me liječi.
Nema božanstva osim Allaha, govorim vam istinu. Liječila sam se Kur’anom, rukjom i vodom na kojoj je učen Kur’an. Oprala sam tom vodom lice, popila i abdestila se.
Učila sam dovu kojom nas je podučio Allahov Poslanik, s.a.v.s: “Allahu daj lijek. Ti si Onaj Koji liječi, nema lijeka osim Tvojega lijeka, to je lijek nakon koga ne ostaje bolesti.“ – I dovu: „Tražim zaštitu za sebe Allahovim savršenim riječima od svakog šejtana i zla i od svakog zavidljivog oka.“
Tako mi Allaha, samo tri dana liječenja ovim, vatra koja mi je žarila lice je nestala. Vulkani gnoja, sukrvice i čireva su se smirili. Bubuljice su se počele sušiti, i hvala Allahu, dž.š., nestalo je bola.
Tada sam odlučila staviti hidžab. Dala sam otkaz na poslu. Allah je htio da se u tom periodu razboli i moj otac, pa sam s njim i porodicom pošla vani na liječenje, tada sam se i pokrila. Na početku je moj hidžab bio tradicionalni. Sastojao se od duge podsuknje i dugog prekrivača. Zahvalna sam Allahu na tome.
Nakon kratkog vremena, očeva bolest se pogoršala. Saznali smo da boluje od teške bolesti. Svojim očima sam gledala kako se ta velika ličnost preobražava u slabašnu konstrukciju kostiju. Njegov gromki glas, koji je ispunjavao svaki kutak kuće, skoro da se nije čuo. Govorio je šapatom i dahom. Gledala sam kako izgleda kada čovjeka napuštaju, malo po malo, snaga i volja.
Put mi je postao jasan, i od tog trenutka sam promjenila život. Odlučila sam se pripremiti za tu sudbinu. Zar svi žurno ne putujemo ovamo? Odlučila sam biti prva koja će plakati za mene i biti brižljiva radeći i pripremajući se za taj trenutak. Neće mi koristiti ljepota, snaga i imetak, sve dok ne budem imala vezu s Allahom na koju ću se osloniti u trenutcima iskušenja i nedaća.
Otac je preselio, a ja sam se vratila kući. Obukla sam hidžab s potpunim prekrivačem, i to iz uvjerenja i pouzdanja. Nemoj se obazirati na maloumnike koji ovom svijetu pridaju veliku važnost, a ni na ovom ni na Budućem svijetu nemaju nikakve koristi.
Sada se ogledam u ogledalo. Gledam lice i tragove bubuljica, koje su mi, ipak, drage jer su poruka moga Gospodara. Ko zna, da nije bilo njih možda ne bih promijenila život i shvatila da idem krivim putem.
Želim vam reći da godinu dana nakon što sam obukla hidžab, Allah je dao da se udam, a kasnije sam dobila i djecu. To je Allahova blagodat. Nisu u pitanju ljepota i simpatija, poenta je postupanju prema onome u čemu je Allahovo zadovoljstvo. Bereket i blagoslov dolaze od Allaha, jer je On Opskrbitelj.
Sada sam uz Allahovu pomoć, sretna žena. To je najveća Allahova blagodat prema meni. Nadam se da će je Allah podariti svim muslimanima i muslimankama, sačuvati našu vjeru, omogućiti nam da život okončamo lijepim detaljima i uzeti nam dušu zadovoljan nama. On je Milostiv i Plemenit.